Poljubac Tame (ZAVRŠENA)

7. Poglavlje

Dvorac je na visokoj uzbuni. Zatvorili su me u nekakvu sobu nalik tamnici. Da sam barem zatvorena sama već se Stian zatvorio zajedno sa mnom.„ Ti si jedna luda žena Anastazija! Kako ti je uopšte palo na pamet ići kod njega? Što si mislila?"Bio je lud, ne nije bio lud bio je bijesan do ludila. Oči su mu poprimile onu crnu vampirsku boju. Ljutito se ushodao po sobi psujući i vičući na mene. Zaslužila sam, znam. Sve što sam htjela je samo pomoći i da riješim zbrku koju sam napravila. Pa pobogu nije mi bilo na kraj pameti da ću napraviti još veću zbrku. U zadnje vrijeme ništa mi ne ide od ruke. Sve što dotaknem uništim, uključujući i njega, Konstantina. I njega sam slomila, uništila.

„Jesi li svjesna da ona džukela neće stati na ovome? Tražit će svoje pravo na tebe! U kurac ti si mu se sama ponudila! Kako si mogla biti tako glupa? Kako Anastazija? Gdje ti je bila pamet?"

„Sama sam se ponudila i sama ću da to riješim. Otići ću do njega i gotovo."- tiho sam mu odgovorila. Znam da me dobro čuo jer je svoje crne oči uperio u mene, iz njih sijevale su munje.

„I ti zaista misliš da ću ja to da dopustim?"- upitao me slomljenim glasom punim nevjerice.

 Podigla sam pogled prema njemu. Na licu mu se ocrtavao bol. Opet sam ga povrijedila. Kako li samo uspijem povrijediti sve do kojih mi je imalo stalo.

„Ujutro će da te otprate do južne granice. Idi i ne vraćaj se više nikada. Zaista to mislim Ana. Idi i ne osvrći se."

Okrenuo se i pognutih ramena napustio ionako malenu prostoriju. Ostavio me samu sa svojim mislima. Iza njega ostala je samo praznina i ledena hladnoća koja je dopirala iz svake pukotine kamenog zida.

„Oprosti Stiane."- tiho sam promrmljala sebi u bradu.Ne, ne mogu dopustiti da još netko strada zbog mene. Nikada si tone bih oprostila. Pogotovo ako bi taj neko bio Stian. Ustala sam iz kuta u kojem sam sjedila i krenula prema vratima. Nisu bila zaključana. Otvorila sam i ugledala njegova dva najbolja ratnika kako stražare. Ukočili su se kada su me ugledali.

„ Najbolje je da se vratiš unutra Anastazija. Odmori, puno toga si prošla."- odgovorio je jedan od njih.

Nema najboljeg rješenja za ovo. Moram biti brza i uraditi to na najbolji mogući način a da nitko ne strada. Zaskočila sam prvog koji je bio do mene i zavrnula njegovom lijepom glavom u suprotnom smjeru od kazaljki na satu. Kosti su zakrčkale i on se srušio na zemlju nepomično. Bit će u redu, ipak je vampir i za nekoliko trenutaka bit će kao nov, dobro bit će mu ponos povrijeđen ali boje i to nego da strada nepovratno u rukama vukova.Pogledala sam u sljedećeg koji se dao u trk da podigne uzbunu. Zaskočila sam mu s leđa i napravila isti potez kao i prvom. Osluhnula sam kada je dotaknuo tlo ako je netko čuo. Tišina. Moj trenutak za bijeg je stigao. Šunjala sam se stepenicama prema izlazu iz dvorca. Vani se spustio gust snijeg noše ledenim vjetrom stvarajući snježne nanose uzduž dvorca. Uhvatila sam debeli krzneni ogrtač koji je visio kraj vrata te se ogrnula njime. Stian, mirisao je po njemu. Zatrčala sam se koliko me noge nose dalje od dvorca i dalje od šume prema jugu zemlje. Trčala sam koliko me noge nose. Pokušavala sam u toj brzina da pogodim put kojim sam došla. Nadomak prvom selu koje se prikazivalo kroz gusti snijeg začula sam tupe udarce iza sebe. Više njih, pokušavali su da me dostignu. Bili su premekani da budu od Stiana ili njegovih ratnika. Nisu oni. Udahnula sam miris koji je vjetar nosio. Vukovi, krenuli su za mom. Ubrzala sam još više pokušavajući se dočepati sela što prije mada ne znam dal će to da pomogne. Odskočila sam od tla i poletjela visoko prema naprijed samo da što prije stignem. Začuo se lavež pasa iz daljine. Osjetili su tu magiju u zraku koja dopire od alfe. Opet imaju isti sistem da me ulove, pokušavaju da me okruže. Sada sam pametnija i znam kako love. Zajebo si se čovječe ako misliš da me uloviš morat ćeš se bolje potruditi. Odskakala sam od tla vinući se visoko u nebo samo da što prije stignem u selo i potražim neko sklonište da se sklonim. Bio je već veoma blizu mene te je odskočio i svojim kanđama uhvatio me za nogu drapajući kožne hlače sa mojom kožom. Izbacio me iz ravnoteže i ja sam se skotrljala u svježe napadali snijeg. Podigla sam glavu i preda mnom je stajao muškarac potpuno nag, u svoj svojoj cjelini. Bože. Koje li savršenosti.