Ma koliko god daleko da pobjegla ne mogu dovoljno daleko da pobjegnem od njega. Njegova sjena nadvila se nad mnom i ne odlazi, ne razilazi se. Prati me svugdje kao da se prilijepila na mene. I sada kada me Stian prebija na mrtvo ime pod izlikom da treniramo, njegovo lice mi je u glavi. Bacivši me na pod, pod naletom snažnog udarca da imam srce udaralo bi poput otkucaja tisućinki na satu.
„Koncentriraj se Anastazija! Takva mi nećeš biti od koristi u akciji! Oslobodi svoju glavu od svega, fokusiraj se na protivnika! Još uvijek nisi ušla u ekipu! Sredi se!"- urlao je Stian svojim hrapavim muškim glasom. Ustala sam na noge još uvijek osjećajući bol u trbuhu od udarca. Da mislili ste da vampiri ne osjećaju bol? Osjećaju je tisuću puta jače, te se i toliko brzo i oporavimo od boli.
„Navali zgodni!"- uzvratila sam mu istom mjerom.
Samodopadni cerek prošao mu je licem i navalio je na mene. Zamahnuo je tom svojom ogromnom šakom ciljajući me u lice. Poskočila sam i nogama uhvatila njegovu ruku te se uspentrala na njegova leđa. Uhvatila sam ga objema rukama oko vrata te zategla pokušavajući ga ugušiti : „Ne moje lice, zgodni! Udari kuda hoćeš al ne u lice!"
„Kao da ćeš što god uhvatiti na tu svoju ružnu facu plavušo!"
Uhvatio me otraga za pletenicu koju sam jutros plela pola sata te me odbacio na drugi kraj prostorije koju su nazivali vježbaonom. Zaustavila sam se na domak samom zidu. Zamahnula sam glavom i pletenica je poletjela prema natrag dok sam uperila pogled u njegove kristalno plave oči.
„Ako ne misliš da vježbaš i koncentriraš se plavušo ovaj trening nema smisla! Odlazi i ne troši moje vrijeme!"- sada je već podigao glas za punu oktavu, toliko da su zidovi vibrirali.
Okrenuo se da izađe van iz prostorije kada sam se zatrčala prema njemu te odskočila da ga nogom udarim u leđa. Uhvatio me za nogu i stopalo te tresnuo snažno mojim tijelom o kameni pod. Približio je svoje lice mojem te glasno prosiktao: „Dobar pokušaj plavušo!"
Nacerila sam mu se u i malo pomakla svoj desni zglob ruke u kojem sam držala bodež na njegovom međunožju: „Imam te zgodni!"
Cerek mu je nestao s lica te se unio u moje pokušavajući da me poljubi. Uhvatio me nespremnu jer se nisam nadala na taj njegov potez. Kada mi je dotaknuo usne rukom je izbio bodež iz moje te se cijelim tijelom bacio na mene. Pobogu koliko kila ima taj vampir. Kao da teži tonu i pol čistog kamena. Svoja velika bedra pritisnuo je o moja, onemogućujući da ga zbacim sa sebe. Ma koliko god pokušavala da se podignem i zbacim, on je i dalje čvrsto sjedio na meni sada prekrštenih ruku na svojim prsima i umirao od smijeha kako se mučim. Da nije gora od čovjeka možda bi još i uspjela. Kada se smirio i prestao tresti od smijeha ustao je i pružio mi ruku da me podigne. Odbacila sam njegovu ruku i ustala sama.
„Moraš još puno toga naučiti plavušo! Mi Vikinzi se borimo drugačije od vas, žešće!" s tim riječima na usnama izašao je van iz vježbaone i dalje se smijući te klimajući glavom lijevo desno.
Pokazat ću ja tom klaunu što mogu. Ja sam Ruskinja i nema toga što ja ne mogu! Odšetala sam do dijela gdje su bili razno razne sprave na zidu i zagledala se u njih. Bilo je tu svega od buzdovana, noževa, mačeva, koplja i ostalih čudnih sprava kojima nisam znala ni ime. A vjerujte mi nagledala sam se svačeg u životu. Za oko mi su zapeli dugi bodeži te sam ih uzela u ruke. Kao stvoreni za mene. Zamahnula sam jednom rukom, te drugom. Fijuk vjetra prostrujao je prostorijom i podigao sitnu prašinu u zrak, koja se presijavala poput dijamanata na suncu. Imala sam neko strahopoštovanje prema njima. Kao da imaju svoju volju, te me privlače kao med pčele. Stavila sam ih natrag na njihovo mjesto i uputila se da izađem. Hodnici su bili pusti, nigdje nikog već samo lagani vjetar koji se poigravao njima. Poput kakve malene djevojčice što leprša hodnicima svojom malenom haljinom. Šunjala sam se tim hladim hodnicima do svoje sobe u svom svijetu. Nisam previše predavala pažnju okolini. Izgubljena u svojim mislima otvorila sam vrata svoje sobe kad me netko zaskočio. Pokušala sam da se oslobodim ali bezuspješno. Muškarac je dobro razvijeni i malo viši od mene. Okrenula sam se prema njemu da se oduprem tom medvjeđem zagrljaju. Nemoguće, muškarac me sve više pritiskao bliže sebi : „O tome ti govorim plavušo!"- šapnuo mi je u uho i otpustio svoje ruke oko mene.
أنت تقرأ
Poljubac Tame (ZAVRŠENA)
خيال (فانتازيا)Anastazija je čitav život čekala na Konstantina i na njegovu ljubav. Sjećajući se svakog njihovog dodira, svake izgovorene riječi. Okrenula je novu stranu u knjizi svog života u potrazi za nečim boljim. Željeći ispisati novo poglavlje bez njega za k...
