Majka dala djetetu novac da ode prvi puta samostalno kupiti kruh.
Izričito mu je naglasila:" Za kruh smiješ i možeš dati samo novac koji sam ti dala. Ako ti netko ponudi kruh zabadava uzmi ali i za taj besplatni kruh ostavi novac".
Dijete obeća majci da će učiniti tako i krene u kupovinu s majčinim riječima u srcu i umu.
Ulaskom u ulicu koja nosi ime." SEDAM DAROVA" a u kojoj je i trgovina s kruhom dijete počne čitati nazive trgovina.
Prva je bila bez naziva i zatvorena.
Druga naziva :"U IME NAJVEĆEG DOBRA" " bila je otvorena i pred njom je bio dugačak red,
mnoštvo ljudi polako je jedan po jedan ulazilo u trgovinu.
Dijete vidi da vlasnik stoji ispred trgovine
pa mu priđe govoreći :"Dobar dan, oprostite imate li kruha ?"
"Kruha? Ne, nemam kruha ali ako želiš uđi, plati prijavnicu upiši se u moju knjigu i slijedi me, pa ću te naučiti da sam praviš kruh."Reče mu čovjek.
Dijete mu zahvali riječima :"Tada moram dalje,meni treba kruh sada i odmah a i da vas slijedim pošto sam došao zadnji
od mnoštva ispred mene ionako ništa ne bih ni čuo ni vidio a ni naučio." i ode mališa dalje.
Treća radnja naslova :"U IME ISUSA",bila je također otvorena .
Mnogo je ljudi ulazilo u radnju s osmjesima na licu i veselo razgovarajući.
Dijete priđe vlasniku koji je također vani dočekivao svoje mušterije i opet postavi isto pitanje:"Dobar dan,imate li kruha?"
"Naravno, imamo kruha", odgovori vlasnik, "Ako želiš uđi,možeš ostaviti milodar Bogu, slijediti ga ,moliti ga i tada ako Bog da jesti s nama zabadava".
"Ne ,hvala na pozivu, to ne mogu jer meni kruh treba za moju obitelj odmah i sada a i onaj po kome se vaša trgovina zove rekao je:" Idite i tražite i dobit ćete, nije rekao da morate moliti kako biste jeli ."Trgovac je ostao kimajući glavom i gledajuć za mališanom koji je hitrim koracima odlazio.
Četvrta trgovina bila je također otvorena dijete pročita ime trgovine:"U IME OCA" i opet postavi isto pitanje i dobije isti odgovor :"Kruha ima ali ga zapravo nema, ali može ući ako želi i ostaviti milodar,moliti i slijediti. Dijete pristojno pozdravi s osmjehom i već pomalo začuđen od tolikih sličnih ponuda ode dalje.
Peta trgovina imenom :"U IME NAJVEĆEG I NAJMILIJEG DOBRA " dala mu je isti odgovor:" Uđi, moli ,slijedi".
Pred šestom trgovinom sjedio je slon obučen u zlatno odijelo a mnoštvo ljudi pod njegove noge ostavljalo je novac i ulazilo u trgovinu imena " SPOZNAJE"
Dijete upita slona :"Imate li kruha?"
"Ne nemam kruha ali ako uđeš i um podrediš inteligenciji,slijediš me i moliš, dat ću ti kruha" odgovori mu slon.
Dijete pogleda ono mnoštvo, pa opet slona i kaže:" Ne hvala,ne znam što je um, inteligenciju ne poznajem i nemam vremena moliti jer mi kruh treba odmah i sada a red u vašoj trgovini je još duži nego kod onih prije vas. I dijete ode dalje.
Ispred sedme trgovine nije bilo nikoga vrata su bila otvorena i dijete zakorači prema ulazu, no u isti mah pred njega stane vlasnik s riječima:" Ne možeš ući."
"Oprostite, htio bih kupiti kruh, imate li kruha?" ;priupita mališa.
" Ne ,ne prodajem kruh ali slučajno imam jedan želiš li ga?"
Ako želiš uđi,daj mi svoju dušu ,slušaj me i služi mi i ja ću kruh dati tvojoj majci.
Dijete ga pogleda osmjehne se i kaže :"Ne mogu, vi ćete taj kruh morati jesti sami jer ja imam samo novac za koji mogu kupiti kruh, raditi ne znam a mama kaže da nisam poslušani da nikada ništa i nikoga ne slušam".
I tako dijete ode ne kupivši ni taj kruh.
Stiže do trgovine na samom kraju slijepe ulice, pred ulazom stajala su dva stupa toliko blizu jedan drugome da je izgledalo nemoguće proći između njih.
Na trgovini pisalo je:"DOĐI I UZMI ZABADAVA".
Kako nikoga nije vidio vani ,dijete vikne:"Hallooo, dobar dan, ima li koga? Imate li kruha?" iz radnje se začuje odgovor:" ima naravno, prođi između stupova i uđi slobodno".
Dijete se nekako uspije provući kroz uzana ta čudna uska vrata i uđe u trgovinu, vlasnik mu u ruke stavi kruh i kaže:" idi na ova druga vrata tamo i pokaže iza sebe tamo je izlaz".
Dok je vlasnik govorio dijete je na pultu trgovine ostavilo novce koje mu je majka dala.
Kad je izašlo vidio je svoju majku gdje ga čeka ispred vrata njihove kuće.
Protrči tada dijete radosno se osmjehujući majci i protrči ispod nevidljivih vrata na kojima je pisalo:" Čist račun duga ljubav, jednako je sloboda".
Te radosno i ponosno dade majci svoj prvi kupljeni kruh.
(Promisli:"AKO TI MAJKA ODUZME SAMO ONO ŠTO TI JE ONA OD SEBE DALA, TKO SI I ŠTO SI TI?")
Branka Kadabec, ( Darovi milosti )
