Nakon ručka smo izašli napolje da popijemo kafu.
– Strale, sine, mislim da nikada nećeš zaboraviti ovu smokvu. – smeje se baka.
– Nikada je neću zaboraviti, bako. Nikada neću zaboraviti ni ovo dvorište, ni ovu kuću, ni onu klupicu na kojoj smo sedeli.
– Kako je ovo vreme proletelo...
– Lolita moja. – začula sam dobro poznati muški glas.
– Ljubavi moja jedina. – prilazi nam Čedomir.
Ustajem i grlim se sa Čedom – mojim drugom iz naselja.
– Čedo.
– Nemaš pojma koliko si nedostajala. Skoro mesec dana si gore.
– Nema toliko, ne preteruj.
– Meni se čini kao da si godinu dana tamo. Vreme bez tebe sporo prolazi.
– Hoćeš da ti skuvam kafu?
– Ma jok, čuo sam da si došla pa sam dotrčao da te vidim. Ej, u petak uveče izlazimo.
– Pa ajde dogovorićemo se. Ne mogu ništa da ti obećam.
Čeda je spazio Strahinju.
– Da te upoznam sa Strahinjom. – govorim.
– Čedomir, drago mi je.
– Strahinja. – rukuju se.
– Je l' znaš ko je Strahinja?
– Kako mogu da znam, Lolo?
– Strahinja je maleni dečak kojeg sam ugrizla za vrat.
Čeda je prasnuo u smeh. – Šališ se?
– Ne šalim se. Znaš celu priču.
– Da, da, kako da ne znam. Pa gde ste se sreli, jebote?
– Ne psuj, barabo jedna. – kritikuje ga baka. – Neću da mi presedne kafa zbog tebe.
– U Beogradu smo se sreli.
– A u pičku materinu, a milion puta si mi rekla da bi volela da pronađeš dečka i izviniš mu se.
– Prestani da psuješ, nemoj da me teraš da pustim pit bula na tebe! – progunđala je baka i zapretila mu.
– Izvini, bako. – smeje se Čeda.
– Eto vidiš, Bog je uslišio moje molitve.
– E, druže, nije ti bilo lako sa Lolom. Muškarci koje je odbijala su sekli vene.
Namrštila sam se. – Čedomire!
– Ja sam samo iskren, Lolice. Pa zar nije istina?
– Ne laj po mnogo, nego sedi ako 'oćeš, nemoj da mi stojiš tu iznad glave. – govori mu baka.
– Nemam vremena, idem. Pričaćemo ovih dana kad odemo na kafu. – maše nam i odlazi.
– Ludak. – smeje se baka.
Strahinja ustaje. – Hoćeš li da prošetamo malo, pošto uskoro moram da krenem nazad za Beograd? – pogledao me je.
– Može. Idem da se spremim.
– Hoćeš li i ti sa nama, bako? – upitao je Strahinja.
– Ma kakvi. Idite vi, mene mrzi. Jedva odem i do prodavnice.
Ušla sam unutra i krenula gore kod mene da se spremim, ali ponovo zastajem ispred bakinog i dekinog sprata. Čujem razne glasove, ali se ne usuđujem da uđem. Znam da će izaći na veliko ako to budem uradila. Još uvek nije došao pravi trenutak.
YOU ARE READING
Obeležen njenim usnama 🔚
RomanceObeležen njenim usnama je priča o Loli i njenoj borbi sa traumama iz prošlosti. Kao mala, Lola je bila nestašna i pakosna devojčica, ali kada je stasala u pravu devojku, život joj daje težak udarac i iskušava je. Njen život je potpuno promenjen posl...