Sve bi s tobom ja #3. DIO SERIJALA "MOĆ KLOŠARA"

Večera!!!

Damir

Stižemo pred vilu sa prelijepim pogledom na grad i sa staklenom baštom. Alma se baš potrudila nemam riječi. Kuća je održavana ,ali ova kuća ima dušu vidi se tPijemo neki šampanjac dok je Alma u kuhinji. Svaki njen pokret pratim. Ne znam šta pokušava, ali i mi prija njena pažnja, ali mi ne prija pažnja koju joj Mario posvećuje.

Eva je zaokupljena Emirom. Mario je oduševljen kućom. Stoji za šankom i pije i ispituje Almu.

"Alma želim da kupim ovu kuću! Kako mogu kontaktirati vlasnika!"

Ona hvata ubrus i briše ruke i okreće se i njen pogled prvo traži mene. Moj je pogled već na njoj. Kako nam se spoje pogledi tako se zacrveni. Stidi se vražica, a onako mi održala lekciju na parkingu aerodroma. Ova žena je prelijepa u svakom jebenom izdanju. Nagnem šampanjac jer mi treba osvježenje njene oči me hipnotišu.

"Kuća Mario nije na prodaju. Ja sam vlasnik ove kuće. "

Kako nagnem šampanjac tako ga ispljunem. Šta koji kurac?

"Damire jesil dobro druže!"

Emir me udara po leđima.

"Da dobro sam!"

Žena nije normalna. Dovela je moje goste u svoju kuću.

"Dobro sam ,samo sam se iznenadio. Nisam znao da je Alma vlasnik kuće!"

Mario se podsmijehuje i jebač zna kako mene da iznervira. Pa uživaju svi mene da jebanišu.

"Previše si se iznenadio. Nisi znao da ti bivša ima kuću i to kakvu kuću!"

"Ne nisam očigledno!"

Alma servira stol zajedno sa Evom i baci pogled na nas.

"Pa ja i Damir nismo bili par koji je pričao koju imovinu od nas dvoje ko posjeduje!!"

Mah jel to ona pokušava mene da odbrani?? Kao da je strah moje reakcije!! Mario nastavlja.

"U svakom slučaju Alma hvala ti što si nas primila u svoj dom. Prelijepo je. Ova kuća ima svoju priču , nekom prilikom želim da mi ispričaš."

"Naravno!"

Večera je preukusna i ja sam bez riječi.

"Alma kad si me pozvala na večeru nisam baš mislio da ovako dobro kuhaš. Ženo ti si za udaje !!!"

Emir moj drug mi zabija noževe u srce. Kasnije ću mu jebat mater. Nema veze. Nisam raspoložen ovu noć. Ne znam u kojem trenu sam izgubio volju. Kao kakav dječak se durim.

"Alma ti si multipraktik!"

Eva joj kaže i svi se nasmijemo. Ako je Emir u prostoriji s njom ona samo bleji i priča s njim.
Završavamo večeru i ja izađem van dok one rasklanjaju stol. Pun sam svega , nedostaje mi ona,a tako mi je blizu. Povrijeđen sam i boli me još uvijek. Uđem u staklenu baštu i sve te biljke neko redovno održava. Sjednem na željeznu konstrukciju koja služi kao fotelja. Mnogo misli prolazi mu kroz glavu. Na to sve ona nas je dovela u svoju kuću. Kako me uspije prevariti. Previše me poznaje, zna koliko utiče na mene.

"Ovo je moja porodična kuća tj kuća koju su moji roditelji napravili kad su stigli u Sarajevo. Voljela sam dane provoditi ovdje."

Nisam ni čuo da je ušla. Okrenut sam joj leđima i već njen miris badema preovlada ovim malim prostorom.
Pogled iz fotelje pruža se čak do Ilidže.

"Tata je kupio sad kuću gdje žive jer se ovaj dio grada previše naselio, njemu to nije prijalo. Previše radoznalih ljudi! Dobila sam je na poklon jer mi je bilo žao uspomena koje nemaju cijenu."