17.Dio
'Oduvijek sam voljela razmišljat o ljepim stvarima prije spavanja, pa bi tako sanjala život koji bi željela živjeti.
' Zar nije prekrasno' Slušajuči dijevojku u plavoj svilenoj haljini sam pogledavala oko sebe.
'Savršeno je.' Pod dojmom sam govorila,iako nisam bila sii šta sam rekla.
' Uživaj dok možeš Bo, dok možeš' Rekla je dok je u tren oka nestala.
Iako sam bila zbunjena nastavila sam hodati. Ova ljepota me je začarala, prekrasna livada koja se širila i dalje od mog horizonta je bila ispred mene dok su tu meku travu ukrašivala razna bilja. Nisam znala šta mi je lijepše, to što je trava meka kao u raju ili ovo šareno cvijeće i prekrasno veliko drveće. Sijela sam ispod Žalosne vrbe jer ovo sunce je užarilo ovo polje.
Prošla sam rukom kroz vlasi trave koji su kao svila prošli kroz moje prste. Pogledala sam u svoju traperice i bose noge dok sam se smijuljila. Naslonevši svoja leđa na hrapavu koru drveta udahnula sam sviježi dah. Nije mi bilo jasno kako sam došla ovdije ni di sam,al nije mi ni bilo bitno. Uzevši jednu tratinčicu koju sam prevrtala po prstima dobila sam ideju da ispletem vijenac. Uzimavši tako cvijet po cvijet koji sam plela u vijenac koji je bio već pri kraju osijetila sam kako me neko promatra od iza. Okrenivši glavu vidila sam dijevojčicu u bijeloj haljini koja trči do mene. Trčeči njene male noge su lupale tu bijelu haljinicu dok je njena smeđa frčkava kosa letila po svim stranama.
Stala je ispred mene te je svoje plave oči uperila u mene.
'Mama,mama dođi' Rekla je diječijim tonom dok je svoje malene rukice zakačile za moje.
'Što se dogodilo Pia? ' Upitala sam pomao uplašeno. Iako ona nije imala nikakav zabrinut izraz lica.
'Možda jer joj je tek 5 godina? Pa ga ne zna napravit.' Javio se opet onaj glasić koji je bio na bazenu.
'Samo želim da nešto vidiš,hajde mama' Skakutuči oko mene je vikala.
'Evo evo.' Podižući se s ove trave sam rekla. Obrisala sma lišče s svoje guzice,te sam popravia svoju majcu.
Primila sam to malo stvorenje za rukicu tako da ne zaostajem.
'A šta ti je to u ruci? ' Zbunjeno promatrajuči je upitala.
Pogledala sam u lijevu ruku di sam držala taman dovršeni vijenac.
Nasmijala sam se, 'Ovo je kruna od cviječa za moju princezu.' Staveči krunu na njenu glavu sam rekla.
'Sad sam princeza Pia' Vinula je sretno dok joj se na licu nacrtao preljepi osmijeh koji je otkrio par onih rupica di su joj zubi ispali.
'Ti si uvijek princeza.' Veselo sam rekla na šta se ona zarumenila.
'To mi i tata kaže' Zabijajuči svoju malenu glavu u moju nogu je rekla.
'Evo nas' Vrisnula je sretno na šta je pustila moju ruku i potrčala ravno.
Pogledala sam ispred di je bio roštilj,deke ,muzika i još par ljudi.
Stala sam promatrajuči taj prizor. Bio je jedan od najljepših prizora koji sam ikada vidila.Bistro plava-zelena rijeka je još više uljepšavala prizor. Šarene deke koje su bile odmah uz rijeku su krasile zelenu travu. Dok je blizu bio roštilj di su stajali dečki a na ljevoj strani kod stola cure. A dijeca su se igrala na travi.
'Nešto nije uredu?' Čula sam glas iza sebe dok sam osiječala ruke oko svog struka koji me vuku u zagrljaj.
'Ne,samo uživam u ovom pogledu.'Naslonivši glavu tvrda prsa sam rekla.
