12. Dio
'Bila je tako buntovna dok se iza maske skrivala nevina dijevojka'
Sijedilo je u kutu kafića i promatralo skupinu dečkiju s dvije cure na drugom kraju kafića. Promatralo je curu s crvnenom čupavom kosom koja se smijala dečku prekoputa nje s plavom kosom i onom dečku koji je sjedio pored nje s crvenom kosom. Ubijalo ga/ju je to šta ja nakon već 15 prijetečih poruka koja je dobila još bila sretna.Nije mogo/la podnjeti tuđu sreću pogotovo ne njenu. Htijelo je da ju opet vidi uplakatu u kutu dok svoje ruke čvrsto drži oko svojih debelih nogu. Toliko ga/ju je hranila nečija bol. Volilo je kad netko pati, hranilo je svaki ožiljak na leđima i srcu. Mislilo je da odlazak Ashtona s Tatianom će popuniti večinu njegovih/njenih ožiljaka jer će to Bo slomiti, ali se prevarilo , Bo je našla zamjenu, sada je crveno-kosi Michael njezin zaštitnik. NJezin cvijetič na koji voli sletit, drvo za koje se prima kada pada a to njemu/njoj nikako ne paše, stvara još veče ožiljke na srcu dok onda on/ona sebi radi druge na leđima. Promatralo ih je tako već dobrih sat vremena, svakim njihovim osmijehom novi ožiljci su se nizali na to već ranjeno srce. Prokleto se lomilo ali nitko nije čuo. Ali pobrinulo se on/a za to. Uskoro će osijetiti njihovu bol koja če nadjačat njegovu/njenu . Imalo je već plan u glavi ,koji počinje danas. Uzelo je svoj crni mobitel koji bi uvijek koristio za ovako nešto, bio bi to ajmo nazvat jednokratni mobitel. Otključavši zaslon nije mu/joj lice osvijetilo svijetlost s mobitela jer kako svijetlosti nema u njgovom/njenom životu tako nema ni na mobitelu. Otišo je pod kontakt ' Bo' te je napisalo poruku. Spremilo je mobitel u jaknu koja je bila crna kao i njezina/njegova kosa ,boje ugljena. Vratilo se promatranju onih klinaca. Sitan, jedva primjetan osmijeh se ucrtao na njegovom/njenom licu kad je vidilo kako Bo i ostalo društvo se vesele poruci. Znalo je da je ponovo sjeo/la ugodno na sedlo, ali hočeli krenut jahat? To če saznati danas navečer.
Ashton P O V:
Ležeći na ručniku promatrao sam Tataianu koje je visila cijeli dan oko Marka. Izgledali su tako srečan par ovdje pred drugim ljudima. Naravno njima je to pasalo,pogotovo Marku. Dizao mu se Ego, ljudi su ga gledala sada kao muža koji voli svoju suprugu iako ima rak i čelava je. Bilo bi to ljepo gledan da je istina. Ali priča je drugačija kada uđemo u Aprtman i kad zaključamo vrata. Mark ni ne gleda Tatianu tokom cijele večeri osim ako je ne zatreba u vezi nekih papira. Čak ga nekad nema ni cijelu večer u apartmanu, ode u Striptiz-klub di provede noč i zadovolji svoje potrebe. A ja tada postanem Tatianina igračka. Moram zadovoljit njene potrebe. Nebi bilo problem da se ne prisječam Boinog glasa kako ma preklinje.
' Volim te ' Reko sam joj preko telefona.
'Ne govori to' Rekla je tihim glasom,da sam je jedva čuo.' Ti samo žudiž zamnom,mojim tijelom,to nije ljubav' Nastavila je.
Nasmijao sam se tiho 'Paradajzu,dokazat ču ti da mislim to'
'Kako?'
'Neču pogledat,ni spavat s drugom,ako treba ni pričat' Tiho sam govorio.
I izgleda da je bila u pravu,ipak je ne volim ,možda samo žudim za njom. Ne znam,nikad nisam raspoznavao osjčaje,jedino sam naučio raspoznavat osjelčaj gadljivosti. Podigo sam se i otišao sam u muški Toalet da se umim. Pustio sam hladnu vodu da lagano teče niz slavinu, nakon nekoliko sekundi spustio sam glavu prema dole i pošpricao se malo.Vrativši pogled na ogledalo vidio sam sičušnu figuru iza sebe.
'Trebam te' Tihi Ruski naglasak je probio tišinu u Toaletu.
'Ovdje nas neko može vidjet' okrečuči se prema njoj sam reko.
Nasmijala se i lagano prišla meni.
'Ne smeta mi' ljubeči moj vrat je govorila.
'Tatiana,ne ovjde,čekaj navečer' odguravajući od sebe sam režo.
