19-20 Dio(Opet nisam sigurna)
'A onda ti cijeli život postane kao kazalište. Svi nose maske i svi glume.'
'Jasno Bo? ' Slušala sam Anteu koja mrda prstom već 10 minuta.
'Antea,nisam mala beba, shvatila sam i prvi put. 'Živčano sam joj uzvratila.
'Nisi beba al si tvrdoglavo magare.' Rekla je dok je oblačila crni kaput na sebe.
Čula sam promukli smijeh iza sebe na šta sam okrenula glavu i vidila Harrya koji stoji na vratima od boravka i smije se.
'Ne brini se,ja ću je čuvati. ' Progovorio je dok je Antea trčala po boravku i tražila ključeve.
'Hej nisam beba.' Rekla sam ljuto dok sam stavljala svoje ruke na prsa.
Ali kao da mene i nema u ovoj prostoriji pa mu je Antea uputila jedan osmijeh i tiho 'Hvala' dok je meni upitila pogled upozoravanja. Izbeljia sam joj se dok je ona izletala iz kuće. Podignula sam dekicu još malo iznad grudi osjećajući pogled na sebi. Situacija mi je bila malo neugodna jer sam sama s njim u kući,a nisam ga prije baš upoznala.
'Smeta ako sjednem ovdje?' Tapšajući mjesto pored mene je upitao.
Imaš cijeli boravak?Ali hajde, odmahnula sam glavom na što sam osijetial udubinu pored sebe.
'Nisi iz Amerike?' Listajući programe na televizoru sam upitala,ništa zanimljivo nisam našla.
'Ne, Britanija.' Reko je dok je stavljao svoje noge kao i ja na stol.
'Vidim po naglasku. Nego ti i Ashton ste braća? ' Okrećući se prema njemu sam radoznalo upitala. Čoviječe liće užasno,samo šta je njemu kosa tamnije i duža od Ashtonove.
' Bratići, i Bo,kako možemo biti braća ako je on u Australiji rođen a ja u Britaniji?' S osmijehom na licu me je upitao.
Čoviječe koji zubi,a tek osmijeh a rupice. Pa jebote,ja perem zube 3 puta na dan a nisu mi tako bijeli.Možda ih on pere s Venišom (ono za pranje rublja).
'Pa ne znam,možda, nekako, ne znam.' trpajući čips u usta sam rekla na šta se on smijao. I baš mi voli nabijati komplekse oko zuba.
'Nisti ni ti iz Amerike,čujem po tvom naglasku.' Reko je dok se pokušao smiriti od smijeha.
'Iz Hrvatske sam, ali sam ovdje bila došla radi škole.' Tražeći daljinski sam govorila dok sam promatrala vrijeme na satu,još pol sata do neke komedije.
'Ali si završila ovdje?' Davajući daljinski je reko,zaključio, šta god.
'Mhm. Znaš voljela bi otić u tvoju firmu, da vidim kako se ti razumješ u to.' Beljući sam mu dobacila na šta je on šokirano otvorio usta.
'Želiš reć da ja ne znam šta je umjetnost? Da se ne razumjem u nju? ' S zgroženom facom je gledao u mene.
Eh da mi je slikati ovo,pa kad god bi bila sjebana samo mi pogledala u tu sliku i bila bi bolje nego kada sam se rodila.
'Tako nekako.' Udarajući šakom u njegovo rame sam rekla. 'Ja idem napraviti kokice a ti mi prebaci na onaj film,na HBO.' Dižući svoje ljeno dupe iz ovog udobnog kauća sam mu govorila.
Nije ništa reko nego je primio daljinski i prebacivao programe. Ušavši u kuhinju uela sam zdijelu koaj je stajala na stolu pripremljena za nešto.
'Jeli vam treba pomoć?? Čula sam ženski glas iza sebe na šta sam poskoćila i okrenula se. Vidila sam stariju ženu u crno-bijeloj uniformi koja je u ruci držala metlu.
