Everything I Didn't Say [Long Way Home - Part 2]

Osmi dio

3 mjeseca kasnije

"Remember to take 2 of these pills a day."
"One in the morning and one in the aftrenoon. I know" odgovorila je doktoru na što se on malo namrštio.

"I obavezno se odmarajte još neko vrijeme. Nema nepotrebnog naprezanja." nastavio je te joj pružio bočicu sa tabletama.

Strpala ju je u džep te mu mahnula nakon čega smo polako krenuli van.

"Napokon sam se riješila bolnice." rekla je nespretno držeći moju ruku i dalje.

"Barem na neko vrijeme."
"Istina. Ali barem neću morati ležati na onom krevetu više. Gdje su ostali? Mislila sam da će i oni biti tu."
"Obavljaju nešto u gradu za bend."

"E da. Što je to bilo s vašim menadžmentom? Čula sam da ste im dali otkaz."

"Preciznije, Luke je to napravio. Htjeli su da idemo u LA dati neki intervju ili što već iako su znali što se dogodilo i da je svoj četvorici stalo do tebe. Don't say a word."

"I wasn't even planning to."

Nasmijala se malo te polako sjela u auto nakon što sam joj otvorio vrata. Zaobišao sam auto, sjeo na vozačevo mjesto te stavio pojas i pogledao u nju.

"Što? Imam nešto na licu?"
"Nemaš?"
"Zašto me gledaš tako onda?"

"I'm just happy to see my best friend smiling and sitting next to me."

Izgovorivši to, upalio sam auto te polako krenuo.

"Možemo gledati neki film kad dođemo u kuću gdje ste ti i dečki?"
"Ne idemo tamo. Idemo negdje drugdje."

"Gdje?"

"There might be something I forgot to tell you."

"Like what?"

"We have our own place."
"Who we?"

"Ti i ja."
"Really? That's fuckin' awesome."

**

Elly pov

"Sjećam se ovog stana. Bila sam već u njemu, zar ne? Oke. Glupo pitanje." rekla sam te sjela na kauč ispred povećeg plazma TV-a.
"Yeah, you were here. Here."

Pružio mi je čašu vode i jednu od onih tableta da popijem. Onakva kakva jesam, zaboravila bi na to totalno da nije njega.

"Hvala."

"You're welcome. So....što želiš gledati?"

"Ništa. Predomislila sam se." odgovorila sam mu nakon što sam progutala tabletu i popila malo vode iz čaše.
"What do you want to do then?"

"Ležati ovdje u tišini i ne raditi ništa. Like we used to before."

"Sure."

Pomaknula sam se malo u stranu te legla i namjestila glavu u njegovo krilo. Kažiprstom svoje lijeve ruke sam počela prelaziti po unutrašnjoj strani njegove ruke praveći razno-razne oblike i razmišljala. Razmišljala o tome što bi bilo da se nisam odselila? Što bi bilo da Michael i dečki nisu postali poznati? Bi li mi i dalje ostali ovako dobri prijatelji ili bi nakon nekog vremena jednostavno prestali pričati? Bi li možda on i ja nekim čudom završili zajedno?