STOPALA NA VRELOM PIJESKU💗ZAVRŠENO💗

NEMORALNA PONUDA

Lijeno, posve nehajno, prelazila sam rukom preko baršunastog naslona ogromne fotelje u koju sam se udobno zavalila slušajući što mi govori. Strah od onoga što slijedi iz sekunde u sekundu bivao je sve jači, a ja sam se trudila ne pokazati svoju slabost. Morala sam nekako zabaviti ruke koje su se počele nekontrolirano tresti. Da, bila sam sve nervoznija, ali i sve odlučnija saslušati ga do kraja. Neće me ubiti riječima. Učinit će to kasnije, na potpuno drugačiji način, ali ja to u ovim trenucima još nisam mogla znati. Polako se spuštao mrak i sjene su zaplesale po zapušenim zidovima šarajući po njima kao po slikarskom platnu. Pogled mi odluta do zidnog sata čije su se kazaljke micale stvarajući tek neznatan zvuk, svojim kuckanjem razbijajući neugodnu tišinu. Čekao je moj odgovor. Zastala sam u pola misli, otvarajući usta u namjeri da progovorim. Pristanem li odmah, dokazat ću svoju slabost. Odbacim li njegov prijedlog, dat ću mu slobodne ruke da ostvari svoje prijetnje. Nisam se smjela kockati, ali nisam mogla odoljeti izazovu. Prije bih pukla, nego propustila odgovoriti mu na svoj način.
-  Ne, neću ti se pokoriti! Nisam ja ona od jučer!
-  Ne, dušo! Ti si ova tu koja upravo stoji ispred mene i u tebi se vode borbe. Znaš da ćeš pristati na sve jer je prevelik ulog da bi samo tako odustala od svega što ti nudim.
"Sloboda! Napokon sloboda!" To je ono što sam željela i o čemu sam maštala zatvorena u svojim tišinama, pritisnuta svojim križem. A on me je poznao bolje od ikoga i znao je da i sad glumim, gradeći se neosvojivom. Naravno da ću na sve pristati, zato sam ovdje. Jasno da mi se nikako ne dopada to što traži od mene i ne smijem, bar zbog svojih uvjerenja, samo tako pokleknuti. Nisam laka roba ni najamni radnik, ali želja za slobodom, mogućnost bijega daleko od ružne prošlosti i napokon mir pretvorile su me u zvijer željnu akcije.
- Ne, ne želim pristati na tvoje uvjete prije nego ti mene saslušaš.
-  Nisi u poziciji da se cjenkaš.
-  Mogu bar pokušati.
-  Uzalud ti trud.
-  Ne budi tako siguran.
-  Već jesam. Znam da si moja.
-  Nisam roba!
-  Nisam to ni rekao! Privlačna si žena, savršena za moj plan.
Polako mi je prišao i položivši mi ruku na obraz pogledao me u oči. Zadrhtala sam od poznatog dodira koji mi je nekada davno donosio toliko zadovoljstva. Pokušala sam se odmaknuti, ali on pomakne ruku, zavuče mi je duboko u kosu i mazeći me nježno palcem iza uha, grubo me povuče k sebi. Tu više nije bilo prostora za uzmak. Tijela su nam se čvrsto priljubila, njegova prsa su se nadimala, a moje grudi se češale o njegovu košulju. Obgrlio me je i još malo privukao k sebi, kao da želi da utonem u njega i tu zauvijek ostanem. Podigla sam glavu, a on, kao da je samo to čekao, spusti usne na moje. Grubo mi odvoji usne i pusti me da padnem u ponor iz kojeg se bez njega neću moći izvući. Prepuštam se, zaboravljam gdje smo i uživam u poljupcu. Grubom igrom navukao me da opet osjetim onu zaboravljenu strast, nježnim dodirima koji su se izmjenjivali sa grubim opet je raspirio stari plamen koji je, mislila sam, odavna u meni ugašen.
Ako ovako nastavi, pristat ću na sve. A on, kao da mi čita misli, nastavlja svoju igru izmjenjujući grube i nježne pokrete, pretvarajući me u svoju igračku. Opuštam se i puštam ruke da šaraju po njegovom čvrstom tijelu. Tražim puceta na košulji i nervozno ih otkopčavam, jedno po jedno. Njegove su ruke svuda ... moje pronalaze način kako ga osloboditi košulje. Srce mu ludo udara dok se prislanja na moju svilenu bluzicu i ne prestaje me ljubiti. Uzdišem, ne susprežući se. Nisam ovo željela, ali jače je od mene. Slaba sam na njegove dodire i potpuno zaboravljam da će se poigrati sa mnom, zadovoljiti svoju strast i na kraju dobiti moj pristanak. Sve je ovo samo biznis! "Zašto ne spojiti ugodno s korisnim?", pomislila sam nošena valovima čistog užitka. "Ovo je nešto što se događa sada i nikad se više neće ponoviti. A tako je dobro! Usne su mu meke, tijelo toplo, čvrsto i poželjno. Iskoristit ću trenutak, pristati na sve i opet biti slobodna i svoja. Puno je lakše nego što sam na početku zamišljala. Očekivala sam da će biti grublji, bezobrazniji. Ni u najskrivenijem dijelu mozga nisam imala predodžbu o ovome što nam se upravo događa. A moje tijelo ga je prepoznalo i obavijalo se oko njega kao bršljan oko stabla. Uzdisala sam, visoko podižući ruke, pomažući mu da me oslobodi bluzice. Mrak je skrivao moje ozarene obraze koji su gorjeli dok su njegove ruke klizile mojim ramenima i spuštale mi se niz leđa. Izvijala sam se od svakog dodira, želeći još. Poticala sam ga svakim novim uzdahom. Bez riječi smo se prepustili lavini, kotrljajući se sve brže po klizavom terenu. Sutra će mi biti žao i mrzit ću i sebe i njega, ali sada ne želim razmišljati ni o čemu, osim o dolasku na cilj. Usnama mi se spušta niz bradu, izvijam vrat koji mi obasipa klizećim poljupcima pomičući se sve niže niz dekolte ... besramno uživam i otvoreno mu to pokazujem pružajući se rukama niz njegov goli torzo. I on zadrhti svaki put kad se moje ruke spuste na njegovo golo tijelo, a moje jagodice mu proklize toplom, uznemirenom kožom. Nemirni od milijuna uskovitlanih trnaca privijamo se jedno uz drugo tražeći slamku spasa. Ne uzmičemo ni milimetar. Sigurno kročimo naprijed, vođeni trenutkom.
Oslobađamo se okova požude i tonemo u samu njezinu jezgru.
Trenutak iza trenutak je otriježnjenja. Gledajući ga kako mirno povlači smičak na hlačama prema gore i dovodi se u red ravnajući rukama nabore na izgužvanoj košulji, palim cigaretu i uvlačim prvi, spasonosni dim.
- Uvijek težiš savršenstvu ili se bojiš da ona ne primijeti tragove druge žene na tebi? - nasmiješena, nadmoćno mu se unosim u lice otpuhujući dim u zrak, a s njim i ovo što se upravo dogodilo među nama.
- Dobro znaš da "ona" ne postoji. Čemu taj cinizam poslije svega?
- Poslije čega? - začuđeno ga pogledam, hineći iznenađenje njegovim upravo izrečenim protupitanjem. Odlažem cigaretu u pepeljaru punu opušaka, ustajem i poravnam suknju na pristojnu dužinu.
- Ne pravi se blesava! Ni ne poriči da si uživala. - siguran u sebe, poseže za kutijom i pali cigaretu.
-  Mislila sam da si prestao.
-  Baš kao i ti. Zbog čega izbjegavaš odgovor na moje pitanje?
-  Nije li očito? Uživala sam, ali to se više neće ponoviti! - drsko odgovaram tražeći u polumračnoj sobi svoju čašu s vodom. Halapljivo otpijem dva gutljaja očekujući da me opet napadne.
- Koliko je u tebi snage! Izluđuješ me svojom tvrdoglavošću.
- Pa to si uvijek volio kod mene, zar ne? Sve one koje su bile laka roba odbacivao si kao isluženu kljusad.
- Znaš, nimalo me ne iznenađuje tvoja predstava, ali ipak sam očekivao malo više od tebe. - razočarano zgnječi opušak u pepeljari nakon što je duboko uvukao posljednji dim i kroz nos ga ispustio u ionako zagušljivu prostoriju. Nepomično sam sjedila i čekala konačni udar. Pitat će me ponovo, toliko ga poznajem. I ja ću mu konačno odgovoriti. Potvrdno, jer nisam u poziciji da biram. Igrajući se riječima samo sam malo dobila na vremenu. Izazivajući ga, navukla sam ga na sebe i djelomično se riješila nagomilanog stresa. Trebao mi je muškarac i on je odlično poslužio za to. Bez emocija, bez onih dosadnjikavih izljeva nježnosti i gugutanja na mjesečini. Romantika je u meni umrla onog dana kad sam naučila rukovati oružjem. Ne treba mi ljubav da bih bila sretna.
- Jesi li odlučila? - prekinuo je moje misli pitanjem koje sam očekivala.
- Jesam! Znao si odgovor čim si izabrao mene za svoje planove.
- A ti? Jesi li bila sigurna da ćeš pristati čim sam te pitao?
-  Naravno, zar mogu birati?
-  Volim kad si razumna, dušo.
-  Ja ne volim kad me dovodiš u situaciju u kojoj nemam previše izbora. Ne volim kad me stjeraš u kut ...
- Takav je život, mala. Okrutan i lijep u isto vrijeme. Nekoga pribije na križ, a nekome da krila. Sve je do zvijezde pod kojom si rođena. Drago mi je da si ipak izabrala lakši put i pristaješ na moje uvjete. Neće ti biti žao, vidjet ćeš. Uživat ćeš u svakom danu kao što si uživala malo prije.
Pokorila sam se. I uživala. Ono od čega sam strepila pretvorilo se u ugodu. S uzdahom olakšanja potpisala sam ugovor sa samim vragom, predajući spise i svoje željno tijelo njegovom odvjetniku.
- Sabina, prekrasno izgledaš! - bilo je prvo što je Tom rekao približivši se zdencu. Stajala sam kao ukopana, izmiješanih osjećaja. Nisam pokazivala strah, strepnju ni bilo koji od bezbroj osjećaja rasplesanih duboko u meni. Jednom sam ga voljela. Zavoljela sam njegov šarm i njegov način da me na trenutak učini posebnom. Tek kasnije, probuđena iz sna, shvatila sam da to nije bila ljubav. Ljubila sam sebe i ono kako sam se ja tada osjećala, a Tom je bio samo sredstvo. Tom je bio način da mi bude lijepo, a sve što je lijepo kratko traje.
Netremice sam ga promatrala. Nekoliko golubova kljucalo je rasuto zrnevlje.
- Razgovor ćemo nastaviti u mojem stanu. - izrekao je kratak zaključak nakon što smo izmijenili nekoliko rečenica. Takav je Tom.  Kratak, jasan i nedvosmislen. Dok ga bolje ne upoznate.
Slijepo i nijemo sam ga slijedila, praveći se da je odlazak u njegov stan upravo ono što sam željela.  Uskim uličicama, probijajući se kroz mravinjak užurbanih ljudi, polako smo odmicali  iz samog središta grada prema nešto mirnijem dijelu, tamo gdje ću potpisati svoju konačnu presudu. Što mogu izgubiti, a da je još ostalo neoskvrnjeno? Nevinost? Ponos? Nepokolebljivost? Svijest o moralnim normama? Sve to i još puno više zdrobio je golim rukama i ubio ženu u meni. Onu kakva sam bila puno prije njega pa čak i prije one koju je izvukao iz gliba. Sve loše već mi se bilo dogodilo, ono što me čeka u njegovom stanu samo je sitnica.
- Idemo! Maknimo se s ulice! - uzdahnula sam i pristala da me odvede u smjeru novih izazova. Hoće li me tamo čekati pustolovina ili omča oko vrata, saznat ću na samo jedan način. Prateći Toma u stopu.