BOLJI OD NAJBOLJIH (Ante Rebić)

34. poglavlje

Lucija's Point of View

"Kako je bilo u Dubrovniku?" upita Ana čim kročim u ured sa velikom torbom i uzdahnem zbog olakšanja kad mi padne s ramena na pod. Stvarno je teška.

"Dobro", jednostavno odgovorim kao uvijek i sjednem za svoj stol.

"Lucija, posao se jako dobro širi, mislim da ću morati zaposliti još par ljudi", uzbuđeno govori Ana dok joj je osmijeh od uha do uha. Sklopila je suradnju sa još par turističkih agencija i sad joj se posao širi. Preuzela je par turističkih putovanja na malo dalja mjesta i pokazalo nam se odlično i dobro isplativo za našu agencija.

"A mene otpustiti", našalim se i krenem ispunjavati formular o putovanju u Dubrovnik. Ona me pogleda ispod oka i odmahne glavom, "Zaboravi na to!" 

Još malo razgovaramo o planovima i idejama, pa napokon otiđem kući. Bude mi lakše kad se sjetim da je mama još na poslu, pa bez ikakvih prigovora i dosađivanja budem u stanu sama. Odlučim malo prispavati jer mi je san bio baš potreban nakon pet dana što sam provela u Dubrovniku na putovanju. San mi je odmah pao na oči kad sam se ušuškala u svoj krevet, a i zaspala sam sretna što ću se za tjedan dana konačno preseliti u novi stan kojeg sam kupila svojim novcima i bez ičije pomoći. 

Teško otvorim kapke kad začujem da me netko zove na mobitel, no ne stignem se javiti pa dobijem odmah poruku. Začudim se kad ugledam da je prošla ponoć, pa otvorim poruku od prijateljice Nives koja je radila jedno vrijeme kod Kristijana u hotelu, no sada radi kao voditeljica kluba Hollywood.

Nives H.: Bivši ti je ovdje u klubu, napio se i priča gluposti za šankom. 

Ja: Kakve gluposti?

Nives H.: Priča kako će prebiti nekog tvog ljubavnika. 

Poslije zadnje Nivesine poruke se totalno razbudim i odmah iskočim iz kreveta. Pogledavši na današnji datum shvatim da je bio Antin rođendan i da je možda on taj kog Kristijan želi prebiti. Ne trošim vrijeme, pa na brzinu odjenem prvo što mi padne pod ruku i istrčim iz stana što tiše kako ne bi probudila mamu i tatu jer bi onda bilo suvišnih pitanja, bolje je ovako, da ne riskiram. 

Potrčim i kroz desetak minuta se nađem ispred jednog od najvećih klubova u Splitu. Ime kluba se presijava, a iz njega stalno netko izlazi i u njega stalno netko ulazi. Odmah uđem unutra i dok sam još na stepenicama, prođem pogledom po cijelom klubu dok mi miris alkohola i dima ulazi u nosnice. U oči mi odmah upadne Kristijan koji sjedi za šankom, a onda se odjednom ustaje i kreće prema sredini kluba. Srce mi jače zatuče kad ugledam Antu okrenutog mi leđima kako dolazi do Kristijana. Na tren zatvorim oči i uzdahnem kako bi se sabrala. Moram ih spriječiti da ne izbije tučnjava. 

Krenem se gurati kroz gužvu, no kad dođem do njih već bude kasno. Ugledam Antu kako se ustaje sa poda i kreće prema Kristijanu i u trenu kad se nadvije nad njim da ga udari, uspijem uhvatiti njegovu ruku i spriječiti ga u tom naumu. 

On okrene glavu prema meni i obasje me svojim plavim očima. "Nemojte, molim vas", kažem im glasno, pogledavši u obojicu. 

"Sad si ga došla i braniti?" Kristijan mi se unese u lice i odmah osjetim miris alkohola iz njegovih usta. Nije bio ovakav i to me začudi. Razočaram se. 

"Saberi se i idi kući da ne napraviš još kakvo sranje", odbrusim mu, a on uvrijeđen otiđe od Ante i mene. Pratim ga pogledom kako odlazi, a onda osjetim kako Ante izvlači svoju ruku iz mog stiska, no ovog puta se odlučim ne pustiti ga tako lako. Kad mi već okrene leđa s namjerom da otiđe bez ijedne riječi, opet ga povučem za ruku te se skoro sudarimo jedno u drugo. Moje lice se nađe na njegovim ramenima, a njegovo lice u mojoj kosi.