Kralj Mafije 🔚

31

Kad sam otvorila oči ugledala sam da je Stefan već budan i da me promatra.

"Dobro jutro." Nasmiješio mi se.

"Jutro. Od kad si ti budan?" Upitam ga još u polusnu.

"Ima već neko vrijeme."

"I cijelo vrijeme tako piljiš u mene?" Na ovo se samo nasmije.

"Što ću kad si neodoljiva." Kaže i slegne ramenima dok se ja konačno ustanem.

"Da nisi nešto zaboravila?" Upita me.

"Nisam. Što?" Upitam zbunjeno, a on dođe do mene. Okrene me niti se ne snađem, on stavi ruke na moje obraze i spusti nježan poljubac na moje usne.

"Ovo." Kaže sa smiješkom kad se odmaknemo jedno od drugog.

"Želiš li da vani doručkujemo?"

"Ne." Kažem jednostavno, mislila sam da će me obasjati pitanjima i početi nagovarati, ali za divno čudno se složio.

"Mogla bi se preseliti kod mene zapravo." Kaže dok doručkujemo.

"Zar ne živim kod tebe?" Upitam zbunjeno.

"Živiš jer sam te ja praktični preselio." To je istina. Da moj brat nije otišao, ne bi ni došla kod njega. Točnije da nisam bila s Teom na ručku.

"Jesi se čuo s Lukom?" Upitam pošto nisam dugo čula s njim.

"U posljednje vrijeme nisam." Kaže i znam da me ovaj put ne laže.

"Ni..." Krenem nešto da kažem, ali me Diego prekine u tom naumu.

"Gdje su moji najljepši golupčići?" Upita nas Diego dok se smiješka.

"Jel mirno u gnijezdu?" Upita kad sjedne do nas.

"Šta je to tebe briga?" Upita ga Stefan.

"Šta misliš ko je moju snajkicu tješio dok tebe nije bilo?" Upita njega Diego.

"Nadam se da nisi tješio onako kako svoje cure tješiš." Ozbiljno ga pogleda Stefan.

"Sad me još i vrijeđaš?" Upita kao uvrijeđeno Diego.

"Ponašate se kao djeca." Ubacim se.

"Navikni se." Uzvrati mi Diego i izbelji mi se.

"Ne znam za vas, ali ja idem do agencije." Kažem nakon što pojedem.

"Baš moraš?" Stefanu se ta ideja očito nije svidjela.

"Moram." Kažem strogo, a on se samo namršti.