Part 20

5 2 0
                                    

*Part 20

Mobitel je uporno zvonio.

"Halo"

"Pa jel ti spavaš?"

"Ne." još uvijek zatvorenih očiju odgovaram, mahinalno.

"A jesi se ulijenila na tom odmoru!" to je Mm.

E da samo znaš...uopće ne spavam..!

"Nisam!" odmah se branim.

"Samo malo odmaram nakon doručka, u ležaljci..."

"Idem na plažu." lažem dok zinem.

"Ok, vidimo se ujutro." "Nema spavanja više." e da..znam.

"Mala stiže oko 17 h, idem po nju popodne pa krećemo rano ujutro"

"Do 10 bi trebali biti kod tebe."

"Ok, spremit ću se pa idemo u Poreč."

"Ok, ali možda da ostanemo tamo, ipak samo ta dva dana, da se malo odmorimo."

Neeee..!!!

"Joj ovdje je takva gužva, finale Atp-a je ovaj vikend pa će biti krcato, i vikend dolazi pa će i Slovenci navaliti.." iii razbudila sam se.

Pokušavam djelovati nezainteresirano i hladno, i zgrožena ovim mjestom.

"Ma prljavo je more i nema nikakvih plaža i buka je nesnosna, ima djece za poludjeti. " prekrila sam oči rukom i trljam ih, osjećam da gubim ovu bitku.

"Pa kako si se onda odlučila uopće tamo ići na ljetovanje"

" Zar nisu djeca bila jedan od razloga da dođemo tamo, da naša curica ima društva i različitih mjesta za kupanje i igru?" "Ne znam, vidjet ćemo kad dođemo..." odlučio je.

O ne zar ipak postoji ta mogućnost? Mislila sam da sam to riješila.

"Pa bio je povoljan aranžman i na slici je djelovalo sjajno." pričam i pričam.. ne smijem navaljivati, ne smijem ispasti sumnjiva, već je načet.

Vrtila sam u glavi plan B, ako dođu ići ćemo se kupati negdje dalje..ne uopće ne smiju doći..

"Vidimo se ujutro!"

"Ok, vidimo se ujutro, javi kada krenete."

"U 2h noćas?" "Zar nećeš spavati?"

"Ma samo ti javi, da budem bez brige.." da budem u toku, to će me valjda vratiti u realnost.

Joj...

Ustala sam.

Ovako uznemirena nisam više mogla spavati..

Drugih poruka na mobitelu nije bilo.

Otuširala sam se i otišla po kavu, sjela sam na klupu u hladu na putu za plažu, nedaleko moje sobe.

Na rubu živaca.

Pored mene je sjeo Bes. Samo je sjeo, pogledom prelazeći preko mene.

Ma kako me opet uspio pronaći..? Stisnula sam usnice.

"Dobro jutro." i slatko se nasmiješio. Oči su mu bile umorne i crvene od neprospavane noći. Vjerojatno i od alkohola.

Bio je u kratkim šarenim hlačama za kupanje, japankama i običnoj bijeloj tankoj majici.

Preko ramena je imao prebačen ručnik. Jutro poslije.. Drugačije je izgledao, koža mu je bila blijeđa.

"Dugujem ti cigaretu od sinoć." i pružio mi je svoju kutiju, bila je puna, tek otvorena, svježa.

neka nova...Where stories live. Discover now