Searching for September

PROLOG

Voljela je šumu. Voljela je rutinu koja je dolazila s nedjeljnim jutrom. Ustajanje oko sedam, brzinski tuš i naprtnjača koja je napola spremna čekala u kutu spavaće sobe. Ni danas nije bilo drugačije. Dva su sata poslijepodne, uz znojna leđa joj se zalijepila majica, a jedino što ih krije od užarenih sunčevih zraka su krošnje stabala. Već nekoliko sati hodaju bez zaustavljanja, a Eleanor se po mislima vrti slika kupaonice i tuša, hladnog i osvježavajućeg. Dean štapom pokušava raščistiti zakrčeni put, ali Eleanor to ne spašava od spoticanja i padanja. 

Svakim je korakom sve umornija, Deanove riječi postaju zvukovi u pozadini, a njezinu pozornost uhvati cvrkut kolibrića koji ponosno sjedi na grani. Ušuti kada ugleda Eleanor koja ga zadivljeno promatra, a onda kao da je uvrijeđen njezinim ometanjem odleti u nepoznato. Još je neko vrijeme gledala u nebo ne bi li ga ponovno vidjela, ali samo je uspjela čuti pjev, negdje daleko od njih.  

Požurila je kako bi bila u korak s Deanom koji se sve više približava čistini. Sretna i nasmiješena što će konačno izaći iz šume požuri i zapne za korijen drveta koji je izvirio iz zemlje. Ispruži ruke da se potpuno ne razbije i padne na koljena koja su smeđa od zemlje dok polako osjeća bol u dlanovima nakon toliko padova. Prokleto korijenje, pomisli. 

Dvadesetak metara ispred nazire se čistina popraćena zvukom vode. Pred sam kraj potrči i ne staje sve dok ne stoji na rubu uvale, a voda joj dodiruje potplatu cipela. Mala uvala okružena šumom i ubojitim pogledom na jezero izgleda kao pravo mjesto za pobjeći i odmoriti se od svih. Još neko vrijeme stoji, uzdignute glave dok čeka da joj toplina obujmi cijelo tijelo. 

Dean se zavalio na travi, glavu je naslonio na naprtnjaču i smiješka se dok ju promatra. Eleanor laganog koraka dođe do njega i spusti se na toplu travu. Izvadi bočicu s vodom u nadi da se zadržalo nešto hladnoće. Odvrne poklopac, potegne i pljune. "Naravno da je topla", progunđa i ono malo tekućine što je ostalo izlije po nogama. Izuje cipele pa ustane i prošeće do ruba trave i početka vlažnih kamenčića. Zapanjena prizorom koji je ispred nje, samo se nasmije dok razmišlja kako nijedan fotoaparat ne može prenijeti ono što osjeća. 

Preko ramena pogleda Deana koji leži i smješka se, vjerojatno nečemu što joj se ne bi svidjelo. Sunce mu obasjava lice i čini nevjerojatno zgodnim. Kako je moguće da je od raščupanog dječaka izrastao u zamamnog muškarca? Protresla je glavom zbog tih misli.  

Kako bi skrenula misli s Deanovog blesavog osmijeha umoči stopala u jezero i zastenje od ugode. Sklopi oči od užitka dok joj hladnoća struji tijelom. Ma kakav tuš, pomisli. Ovo je puno bolje. Površina jezera zrcali šumu ispred njih, prizor je tako nevjerojatan da poželi skočiti i okupati se, iako nema rezervnu odjeću. 

"Mogli bismo", kaže i okrene se prema njemu, sada već do koljena u vodi. Dean se podigne na laktove i gleda ju podignutih obrva. "skočiti unutra i osvježiti se. Ipak smo prošli toliki put", naceri se i podiže obrve dok ga promatra, zna koliko ga to nervira.

S cerekom na licu, ustane s meke trave i pridruži joj se. Njegovo oduševljenje vodom nije ni slično njezinom. "Kukat ćeš cijelim putem natrag kako ti je hladno", kaže i gleda ispred prema šumi, ali mu smiješak ne napušta lice. 

"Srećom pa si navikao na moje kukanje", kaže kroz cerek i potegne ga za ruku prema sebi. "U New Yorku nema ovakvih malih oaza", nasmiješi se, ali Dead suzi oči i shvati da to nije trebala reći. Nije razmišljala kako njezin odlazak utječe na njega, nikada nije pokazao da mu ta ideja smeta. Možda joj se samo učinilo, oboje su umorni, a temperatura neprestano raste.

Ubrzo se nasmije kao da se trenutak od maloprije nije ni dogodio. "Znam da ću požaliti", još joj se više približi, a ona zadrhti. Kaže si kako je to zbog hladne vode koja joj sve više dodiruje bedra, ali nije sigurna da zelene oči koje ju promatraju nemaju veze s tim. Pogleda ga kada joj skloni pramen kose s lice i zatakne iza uha. Tako dobro miriše. Kako je moguće da čovjek može tako dobro mirisati nakon nekoliko sati hodanja?