Searching for September

PRVO POGLAVLJE

Studentska soba u kampusu izgleda veliko i prazno kao onoga dana kada je uselila prije tri godine. Na krevetima nema kremaste i bijele posteljine sa sitnim cvijećem koja je bila ondje prije nekoliko sati. Police s fotografijama i uspomenama gotovo su prazne, a jedino što je ostalo za pospremiti je crna limena kutija koja je namjerno ostala zadnja.

Eleanor se tužno osmjehne dok poseže za kutijom u kojoj se nalaze uspomene. Taman je primi u ruke dok u sobu, skandalozno kao i obično, uleti Stella koja nije ni blizu spremna za polazak. Još se uvijek dvoumi između svijetlo žute haljinice s tratinčicama i traper kombinezona. Želi ostaviti dobar dojam na svoje, a nije sigurna jesu li spremni upoznati njenu drugu stranu koja voli poderane traperice i kožne jakne. 

Svezani konjski rep leti po zraku dok Stella uzima ono što joj se nađi pri ruci i pakira u kutije. "Ne mogu vjerovati da je stvarno gotovo", kaže i pogleda Eleanor suznih očiju. "Previše sam te zavoljela, Ellice, ne znam kako ću bez tebe", okrene se i ispruži ruke za zagrljaj, a Eleanor ih prihvati bez smijeha jer je i sama na rubu plača. 

Ubrzo se smiri, prođe prstima ispod očiju i pobriše ono malo šminke što se razmazalo. Vrati se spremanju stvari i napuni zadnju kutiju te je učvrsti samoljepljivom trakom. Još samo odjeća. Samo. Za to vrijeme Eleanor pokušava zatvoriti putnu torbu u koju je pospremila svoje knjige. Previše ih je kupila kroz ove tri godine, a ne može se prisiliti da ih proda. 

"Jesi li sve spremila? Karta, putovnica?", pita, a Eleanor pokaže na malu crnu torbicu na komodi. 

"Sve je ovdje Stells, ne brini", nasmiješi se i potapša prijateljicu po ramenu. "Ako nešto i ostane, doći ćeš kod mene, nije ti daleko autom", obje se nasmiješe na ideju koju su dogovorile prošli tjedan. Stella živi tri sata vožnje autocestom od Eleanor, a kako će biti sama u kući jer joj je mama privremeno preselila u Hrvatsku, godit će joj društvo. 

Dok ju promatra sjeti se kako im je odnos bio čudan u početku. Obje su bile sramežljive i uz kratko pozdravljanje i pokoje kako si?, neugodna tišina je prevladavala prvih nekoliko tjedana. Ako će po nečemu pamtiti studij, onda je to Stella. Bile su si podrška kada bi stvari krenule nizbrdo i činilo se da ponor u koji su padale nema kraja. Takvi su ih trenuci i zbližili. Takvi, i oni koji su uključivali ispijanje kave. Mnogo kave. I pokoja čašica džina.

Stella je pred koji tjedan unajmila auto jer je odlučila kako joj treba praksa vožnje po New Yorku. Naravno da Eleanor nije mogla odbiti ljubaznu ponudu, ali ne može reći kako nije razmišljala o tome da odbije zbog ne tako dobre Stelline prometne kulture. 

Nakon što je na brzinu odložila odjeću na krevet, promrmlja kako mora otvoriti auto da se rashladi pa uzme dva kovčega i izađe iz sobe. Eleanor se osvrne po sobi i nasmiješi. Čudno je kako tako malen prostor može postati domom i svojevrsnim utočištem. Kada su tek stigle dočekali su ih bijeli goli zidovi, dva kreveta i komoda na sredini zida. Nisu htjele živjeti u takvom okruženju pa su kupile nekoliko biljaka, izradile fotografije i prostor napravile svojim. Nakon toga je sve bilo lakše, a taj je projekt bio početak njihovog prijateljstva. 

Ustane s kreveta i stane ispred komode na koju je odložila crnu kutiju. Duboko udahne dok pruža ruku prema kutiji, a težina onoga što je unutra padne joj na leđa kao kamen. Prisili se otvoriti kutiju i ugleda dva nasmiješena lica. Zelene oči, smeđu kosu i širok osmijeh. Dugo nije pogledala tu fotografiju. Srce joj počne brže kucati dok se sjeti kako je voljela promatrati te oči. Okrene fotografiju na drugu stranu da ga ne gleda. Mislila je da je vrijeme trnaca i ostalih gluposti završilo. Barem se tako nadala. 

Zatvori kutiju i ubaci je u torbu s knjigama. Pogleda prema otvorenim vratima i ugleda Stellu kako ju promatra. Osmijeh joj je nježan, a znatiželja na licu očita. Ipak ništa ne pita i s tek vidljivim smiješkom zahvaljuje joj na tome. "Spremna?", pita i došeta do preostalih stvari. Kimne i prebaci torbu preko ramena pa ustane.