Searching for September

ČETVRTO POGLAVLJE

Bilo je dva iza ponoći kada je Ronny otišla. Nakon što je oprala suđe i predugo bila pod tušem legla je i razmišljala o svemu. Lakše joj je nakon je konačno nekome rekla što se dogodilo. Što nakon tri godine barem netko zna da ona nije jedini negativac u njihovoj priči. Znala je da poslije situacije na jezeru ništa neće biti isto. Dio nje je znao da nikad nije trebala dopustiti da se nešto takvo dogodi.

Često se znala sjetiti tog jezera dok je bila u New Yorku. Previše puta je čula njegov glas u glavi dok je bila na spojevima. Možda, pomisli. Da joj se nije toliko uvukao pod kožu možda bi sad bila sretna, ali joj sjećanje na to što su imali nije dalo mira. Koliko god pokušavala nije ga mogla izbaciti iz misli. Mrzila se zbog toga. Još je više mrzila njega.

Bliži se osam ujutro pa se brzinski spremi za posao i na biciklu pojuri do Malog kutka. Iza starog drvenog pulta stoji gospodin Miller u hlačama na crtu, bijeloj košulji i leptir mašnom. Ne mora ga ni vidjeti da bi znala da je tako. Godinama je radila u knjižari, a Miller, pripadnik stare škole i džentlmen, uvijek je bio isto obučen. 

Knjižaru je naslijedio od oca, koji ju je naslijedio od svog i tako kroz nekoliko generacija. Drvene police su nedavno dobile novi sloj boje, cijelim ju putem dok hoda do pulta prati miris knjiga. Uz miris kave i kolača koji čekaju pokraj njezine stare iskaznice. Tada je imala 15 godina i šiške koje nikad neće zaboraviti. Bila je dovoljno luda da ih sama ošiša, a nakon očekivanoga užasnog rezultata, plakala je dok je trčala frizerki da pokušava spasiti kaos na glavi.

"Dobro jutro, gospodine Miller!", veselo pozdravi dok odlaže jaknu i torbu na vješalicu. "Moram primijetiti da ste ostali vjerni staroj školi", našali se, a starac popravi svoju crvenu mašnu. U očima mu je vidljiv umor, to je jedan od razloga zašto joj nikad nije bilo teško raditi prekovremene. Miller je uvijek bio drag prema njoj, uz njega se osjećala kao da razgovara s djedom kojeg nije imala priliku upoznati. Umro je nekoliko mjeseci prije njezina rođenja. 

Gospodin Miller se odmakne od pulta i obuče stari kaput te stavi šešir. Pravi gospodin, pomisli Eleanor. "Uskoro će stići nova isporuka knjiga, nadam se da ti ne smeta što te gnjavim odmah prvi dan", kaže dok stoji na ulazu. Eleanor se nasmiješi i odmahne rukom, a Miller kimne i mahne za pozdrav. 

Korača između redova i traži knjige koje nije pročitala, a kada uoči naslove koji joj se sviđaju izvadi mobitel i zapiše red, autora i naziv knjige. Sve će doći na red. Ipak, vrati se Jednom danu Davida Nicholada i prisloni knjigu na grudi pa kao nostalgičarka radosno izdahne kao da je dobila nešto dragocjeno. Prvi ju je put pročitala s četrnaest godina. Bio je to prvi ljubavni roman koji nije uključivao nezrele srednjoškolce koji nastoje pronaći ljubav s ljudima koji ih prate na društvenim mrežama. Jedan dan je knjiga koja je za nju promijenila pojam ljubavi.

Zavali se u šarenu fotelju na sredini knjižare i započne s čitanjem po ne zna koji put. Desno od nje na malom pletenom stoliću stoji kutija keksa i šalica čaja jer su keksi tako ukusniji. Negdje oko pedesete stranice je stigla dostava. Dvadesetak novih naslova. Prema njenoj procjeni, dostavljač je nekoliko godina stariji od nje, a nakon što je pokazao interes za knjige, bolje ga je odmjerila. I bio je privlačniji. Nema ništa privlačnije od muškaraca koji čitaju. Ne bi bilo loše da opet navrati. 

Vrijeme u knjižari brzo prolazi. Upali radio pa otvori vrata da uđe malo svježeg zraka. Svira dobro poznata pjesma. Prepuna uspomena. Izađe iz knjižare i ode do bicikla kojeg odveže i uveze u trgovinu pa stavi iza vrata. Uzme ono malo hladnog napitka u šalici i sjedne na stepenicu. Sunce joj grije kožu, na radiju svira Already Gone grupe Sleeping At Last. Što im je danas s tim tužnim ljubavnim pjesmama? Zaklopi oči i počne nesvjesno pjevušiti. Tako naslonjena potpuno se prepusti trenutku i uživa.