Sjedila sam i zapitkivala samu sebe zašto sam morala ovakvu izdaju doživjeti od oca? Zašto bi on učinio ovakvo nešto, zar dugovi toliko mijenjaju čovjeka?
"Izgleda da joj je sestra stigla", otmičar po imenu Luka je potrčao vani.
Drugi otmičar me odignuo od poda kao vreću, bila sam bespomoćna, izbičovana i samo sam čekala tren kada ću se onesvijestiti. Ako ništa tješila me činjenica da nemam ožiljke po koži, ovi će po koži ostati vječno, ali najviše će oni u srcu.
"Isuse, opkolili su nas", Luka je vrisnuo i utrčao unutra, a za njim su policajci ušli provaljivajući vrata.
Zažmirila sam sakupljajući utiske, sve što sam trenutno htjela jeste da se niko ne zabrine za mene i moje stanje, željela sam da ih ubijedim da sam dobro.
Adrijan je prvi utrčao unutra tražeći me pogledom po prostoriji, međutim sve sam imala samo ne snage da ustanem s ovog poda ili dozovem ga.
Sklapala sam oči i otvarala ih već sam bila na izmaku snage. Rebra su me boljela pri udisaju i sve sam više sigurna da su mi ih ne polomili nego smrskali.
"Zlato, zlato moje malo molim te digni ruku ako osjećaš da možeš ostati u svjesnom stanju?"
Digla sam svoju ruku i smjestila je na njegovo rame, međutim on je uhvatio i smjestio sebi na lice držajući me tu par trenutaka jer je osjetio koliko mi je teško gledati, a kamoli držati ruku visoko.
"Okej znači možeš ostati budna."
Kristina je utrčala unutra i počela da plače iznad mene. "Kristina smiri se ljubavi vodimo je u bolnicu, ovi će biti uhapšeni kao i vaš otac i sve će biti u redu kunem se", Darko je grlio moju sestru i to mi je davalo veću snagu da ostanem budna.
Bila sam sretna jer je i ona sretna. Više me veselilo gledati druge ljude sretne nego sebe samu.
Adrijan me uhvatio u naručje i nosio do policijskog auta. Ruke sam dignula do svog lica sakrivajući ga. "Zašto skrivaš lice ljepotice ne brini njega nisu taknuli."
Progutala sam pljuvačku. "Nisam dozvolila", mucajući sam progovorila.
"Znam ja da je moja kolegica lavica."
Ogrnuo je moje tijelo svojom velikom duksericom, legla sam na njegova bedra i savila se.
"Je li te mnogo boli? Moramo te pregledati čim stignemo. Polomit ću ih. Zapamtit će me svi do jednog", bijesnio je.
Odmahnula sam glavom.
Policajci su nas dovezli u bolnicu i on me iznio kod sebe na radni stol. Pregledao me i ispitivao gdje me boli, gdje ne. Kada me okrenuo na stomak šokirao se gledajući silne udarce od biča po leđima.
Stalak za infuziju je bacio na pod i razbio flašu infuzije koja je stajala tu. "Adrijane", promucala sam.
"Jebem ti život više", porušio je sve ispred sebe i izašao vani.
Par minuta nakon ušao je naš doktor. "Dobar dan kolegice, šef me poslao ovamo. Saznali smo da su vam rebra slomljena i da dosta toga oštećenog. Trebat će vam dosta vremena za oporavak. Brz oporavak kolegice. "
Dovraga, gdje je otišao Adrijan? Ne želim da se uvali u probleme zbog mene.
Moja sestra je ušla unutra plačući, a za njom i Darko. "Gdje je Adrijan?", siktala sam od bolova.
"Nemoj se mučiti pričati, otišao je u policiju Srki ga je ugurao da ih nauči pameti."
Pogledala sam u Darka smrknuto. "Kristina nemoj da plačeš molim vas idite kući odmorite se oprostite što se mučili ovoliko", zastajkivala sam između riječi.
"Bit ćemo tu dok ne dođe Adrijan."
Klimnula sam glavom, nadam se da će budala brzo doći.
A/N
Sljedeći nastavaaak je Adrijanova perspektiva da vidimo šta je to on učinio.
Volim vas hvala na podršci. 😍🌻
Btw da li znate hakirati neku društvenu mrežu ili nekoga ko to zna?
