Ujutro sam se probudila držajući svoje ruke u Adrijanovoj kosi dok su njegove ruke bile oko mog struka.
Sestrica je ušla unutra. "Gospodin Adrijan?", zamucala je. "Ovaj oprostite gospođice samo da kažem da ga čeka vizita."
Klimnula sam glavom. "Doći će brzo hvala ti."
Sestrica je izašla, a ja sam lagano protresla Adrijana. "Hej probudi se."
Otvorio je oči i glavu mrsko zabio u moj trbuh i otpuhnuo. "Ne radi to."
"Oprosti zaboravio sam da tvoje tijelo reaguje na mene, a vlasnik mu se buni", dignuo se gledajući u moje širom otvorene oči.
"Prestani se tako ponašati prema meni."
"Kako se ja to ponašam prema tebi?"
"Tako, prestani me smatrati osobom koja se loži na tebe ili nešto slično kad itekako znamo da to nije istina", skinuo je majicu ispred mene.
Progutala sam pljuvačku odmjeravajući ga. "Zašto i to radiš ako se ne ložiš?"
"Pa čovječe izvini molim te što si ti u mojoj jebenoj sobi i onda sam ja kriva. Nisam znala da trebam gledati u zid dok neko narušava moju privatnost."
"Samo tako pričaj slatkice", uštinuo me za obraz i u odjelu izašao iz moje sobe.
Kakav je ovo muškarac Bože? Želim da popričam s tobom o izboru mojih muškaraca pa pobogu nije valjda da mi ponovo daješ ovakvog, a znaš kako je prethodni završio.
Prethodni muškarac je bio jak, dominantan i tad sam jako voljela to dopadalo mi se. Međutim, njegova dominantnost je dobijala novi oblik. Postao je posesivno ljubomoran par puta me i lupio ispričavajući se i govoreći da njegov mozak ima blokadu da mi vjeruje i da samo on želi imati prevlast nada mnom. Ali moj raniji dolazak s posla je zatekao njega na mojoj prijateljici. To je osoba koju sam zamalo prvi put kastrirala, ali sam ga sačuvala na životu, mislim njega.
"Ej hvataj stižem i ja brzo", Adrijan je otvorio vrata i na mene bacio čokoladicu.
"Hvala ti", nasmiješila sam se, a on mi je namignuo i otišao ponovo.
Ovaj muškarac je dominantan iz njega isijava ponos i ego, ali mi se ne čini kao osoba koja bi tukla ženu zbog svoje ljubomore. Naravno moguće je da griješim, ali radije ću se opirati dokle god budem mogla.
Ušao je unutra. "O čemu razmišljaš ljepotice?"
"Ni o čemu."
"Djeluješ tako zabijena u svoje misli duboko", sjeo je pored mene i uhvatio moju ruku.
Prevrnula sam očima i istrgnula ruku. "Ako kažem da ne razmišljam ni o čemu onda to tako treba da bude."
"Ljepotica razmišlja o meni zato ne smijem da znam zar ne?"
"Umišljen si znaš? Odakle takve pretpostavke?"
"Možemo reći da imam iskustva sa ženama", zakolutala sam očima i odignula se od kreveta.
"Moraš prestati biti takav i smatrati da si ti nekome vrh svega da se ti nekom dopadaš taj pretjeran ego ti se često zna vratiti u facu i nemoj ni slučajno da pomišljaš kako mi se dopadaš jedan takav bezobraznik mi je dosta za života. Ne sviđaš mi se."
Jednom rukom je obuhvatio moj vrat sprijeda, a drugu ruku je zabio u moju kosu i poljubio me.
Kunem se da sam vidjela čitavu galaksiju u ovom poljupcu, a to sebi nisam smjela dopustiti. Na tren sam uzvratila poljubac, a onda sam se naglo odmakela. "Z-zašto si ovo učinio?", zamucala sam i zabila glavu u ruke.
"Zato što to želim kao i ti u čemu poenta?"
"Slušaj me nešto", čvrsto sam uhvatila njegovu facu točnije stisnula mu obraze s dva prsta. "Nikada ovo nikom nećeš spomenuti."
"Nisam ni planirao", makeo je moju ruku sa svog lica.
Moja sestra i Darko su pokucali, a potom ušli unutra. Kristina me čudno gledala zadizajući obrvu.
"Kako si seko?", došla je do mene i zagrlila me.
Adrijan je ustao i odmaknuo se od kreveta stavajući s Darkom kod ormarića bliže vratima.
"Dobro sam, imaš li kakvih informacija kad ću kući?"
"Lijepo moje zlato, možeš već sutra kući moramo naći nekog ko će paziti na tebe", uhvatila je moju ruku u svoju.
"Ja ću paziti na nju."
Darko je čudno pogledao u Adrijana.
"Kad pogledamo realno ja sam doktor i mogu joj pomoći u bilo kom trenutku, a Zlatin stan je udaljen tri svjetlosne godine od vašeg pritom nije mi teško i bliže smo poslu oboje."
Smrkla sam se na njega gađajući ga strijelicama iz očiju.
"Naravno Adrijane ti si ipak Darkov brat i vjerujem da te moja sestra ne zanima imam povjerenje u tebe da joj nećeš nauditi niti živcirati je jer ipak ti imaš ženu", moja sestra je ozbiljno pričala.
"On ima ženu?"
"Nisi to znala?", Kristina me čudno gledala.
"Sad znam", spustila sam glavu ka jorganu.
"Zlato pričat ćemo poslije o tome", Adrijan je ozbiljno izustio, ali me pogledom molio i milovao.
"Uglavnom Adrijan će ti pomoći jer sam uvjerena da on ne vara zar ne Adrijane? Samo ćeš pomoći mojoj sestri."
"Hoću u mnogo čega štogod bude trebalo", nasmiješio se.
"Doći ću ti večeras sestro već si spakovana sestra te spakovala u onoj tamo sobi. Vidimo se sretno vam."
Darku sam mahnula i ona je izašla vani.
Znači tako ćemo da se lažemo.
A/N
Emm mislim da je to to morala sam nečim zakuhati lol.
Ly ljudi.
