Kucanje na vratima me trgnulo iz sna.
"Adrijane neko kuca", probudila sam ga.
"Idemo polako smiri se."
"Adrijane neko doslovno lupa na vrata kao da će ih provaliti", skočila sam s kreveta i strčala niz stepenice.
Otvorila sam vrata i ispred njih zatekla djevojku s kosom boje meda koja je dosezala nešto malo ispod ramena. "Izvoli?"
"Ti si, ko si ti?", strahovito me upitala odmicajući se od mene.
"Sačekaj, ko si ti?", nalaktila sam se.
"U novinama na kiosku sam pročitala da ovdje odsjeda Adrijan doktor Adrijan."
"Još neka njegova žena, Bože dokle više?"
"Je li mogu ući unutra?"
"Uđi."
Primjetila sam da ovih dana puštam svakog u moju kuću.
Otišla sam do kuhinje i napravila čaj od mente, a moja nepoznata gošća se smjestila na trosjed. Sjedila je kao da je vragovi tjeraju.
"Možeš li se molim te smiriti nabijaš mi dodatnu nervozu svojim sjedenjem niko ti neće ništa ovdje", rekla sam kad sam ušla u dnevni boravak.
"Oprosti", skupila se uz ćošak, ali i dalje su joj se ruke tresle.
"Ljepotice...", Adrijan je zastao u pola rečenice. "Ko je zvonio?"
Ušao je unutra i pogledao u žensku osobu. Nepoznata ženska osoba je skočila i zagrlila Adrijana počevši da plače.
"Ja zaista ne mogu više ove žene oko tebe dodatan stres mi ne treba oprosti", prevrnula sam očima.
"Ja sam njegova polusestra", djevojka se okrenula prema meni.
"Molim?"
"Ja sam Adrijanova i Darkova polusestra njihov otac je bio s mojom majkom."
Adrijan je odmaknuo od sebe. "Šta tačno želiš?"
"Adrijane molim te smiri se, djevojka je preplašena očigledno se nešto događa", stavila sam ruku na njegovo rame.
"Ja sam Anita oprosti što se odmah nisam predstavila, zamalo sam svojim zagrljajem ugrozila vaš brak."
Odmahnula sam glavom. "Nismo u braku niti u vezi."
"Oh, oprosti samo mi se tako činilo."
"Anita šta radiš ovdje, zašto si baš meni došla? Toliko godina se priča kako si pobjegla, kako si postala policajac i glavni zapovjednik vojnika nema šta se nije pričalo, šta se događa?", Adrijan je i dalje imao taj nepristupačan stav.
"Ja, željela bih popričati s tobom bez tog osuđivačkog tona. Od tebe tražim samo da mi pomogneš molim te, ne mogu više ovako ubit ću se."
Naježila sam se od riječi ubiti. "Hej, sjedi popij čaj molim te i ispričat ćeš nam pomoći ćemo ti, a Adrijan će da promijeni ovaj stav je li tako Adrijane?"
"Ona je kćerka nje."
"A i ti si sin njega pa šta sad?", bijesno sam ga pogledala.
"Ne miješaj se u ovo."
"A ti se prestani ponašati tako je li to jasno? Ovako se u mom stanu nećeš ponašati prvo drzak si prema meni drugo prema njoj, djevojci treba smiraj šta ti nije jasno? Nije bitno čija je kćerka i šta je dopusti joj da kaže problem Isuse neće se za bezveze ovako tresti", odbrusila sam mu.
Uhvatio me za ruku i izveo na hodnik. "Jebeno ne mogu dq gledam očima osobu čija je majka bila s mojim ocem osjećam se kao da izdajem vlastitu majku."
Rukama sam ga uhvatila za obraze. "Adrijane tvoja majka ta zbog koje se osjećaš tako je oprostila tvom ocu i opet je s njim samo uništavaš sebe. Ona je tvoja polusestra bila jedno vrijeme nevažno, prije svega je jedna žena kojoj treba pomoć. Možda je proživjela ono što su meni htjeli uraditi jesi razmislio o tome?"
"Ne govori to", lupio je rukom od zid i prošao rukom kroz kosu.
"Ni meni ne bi pomogao ha?"
"Ušuti više!"
"Nemoj da se dereš na mene neotesani čovječe", lupila sam ga u ruku i krenula prema dnevnom boravku.
Uhvatio me za ruku i vratio nazad. "Oprosti samo sam nervozan ne znam šta se događa", zagrlio me i utisnuo poljubac na usne.
"Ako budeš saslušao možda saznaš."
"Hoću."
Ušli smo u dnevni boravak. "Slušam te Anita", sjeo je, a i ja pored njega.
"Ja Adrijane prvo oprosti što sam se pojavila tebi, ali ne znam kome da se javim. Kao što si čuo pobjegla sam naime studirati, postala sam mnogo toga sve to je laž. Moja majka me maltretirala, ponašala se kao da nisam njeno dijete ugradila u mene crv sumnje zbog kojeg osjećam kao da ja nisam ja kao da nisam dovoljno dobra ni za šta. Pobjegla sam kad sam skupila nešto malo novca, ali su me pronašli kockarski dugovi mog oca, potom mama je umrla od predoziranja drogom. Zbog dugova su me tukli danima, bila sam rob jednog od vodećih ljudi. Sabrala sam nešto novca radeći, samo mi treba novac da platim to očajna sam kunem ti se završiti ću kao najoštećenija žena ako ne budem to platila u roku deset dana, plače mi se svakim danom, nemam nikog od porodice samo sam vidjela da si ovdje u novinama, krijem se , ali ne znam dokle ću moći."
Plakala je i jecala. Sirota djevojka šta su joj sve činili. Pošla sam ka njoj i zagrlila je.
"Znam kako ti je moj je naredio da me otmu kako bi dobio svoje novce da podmiri dugove. Zahvaljujući Darku, Adrijanu i mojoj sestri spašena sam prije nego se nešto dogodilo, a ti si sama, ali želim nešto da ti kažem. Više nisi sama ja sam uz tebe, Adrijan je uz tebe, a mislim da je i Darko kada bude sve saznao."
"Znam koga ću da zovem za ove probleme, nije problem dati novac Anita problem je što te se neće kaniti. Nemaš gdje živjeti zar ne?"
"Ne."
"U redu nećeš biti beskućnik", ustao je i pozvao nekoga na telefon.
Riješeno.
A/N
Pozvao je Srkija naravnoooo. Omišljam se da li da ih pišem ili ne, pobogu...
Još 4 nastavka ove knjige.
