Sanjala sam gradove, ulice i
sve njihove boje.
Razne kutke i ćoškove, mjesta koja pričaju različite priče, o nekim
svojim ljudima.
Klupe u parku okupane ljubavlju i nježnostima.
Ruke isprepletene prstima…
Sanjala sam sto gradova,
tisuću ulica, dvjesto lica a svaka
priča potpuno drugačija.
Neke su bile manje sretne, a
neke baš kao iz bajke.
Mjesta di su slomljena mnoga srca,
srušeni mnogi snovi a
gdje je netko svoje i ostvario…
Sanjala sam gradove i daljine,
tražeći ulice i kutke, tražeći nešto moje.
Ali nisam pronašla.
Nijedan grad nisam osjećala dovoljno svojim, dovoljno poznatim.
Uvijek mi je bio nekako
dalek i pogrešan.
Imala sam ja svoj grad
samo odavno on više nije moj.
Netko drugi korača njegovim ulicama, boja svojim najdražim bojama.
S nekim drugim dijeli svoje klupe, zalaske sunca i svoje snove…
Sanjala sam gradove,
zadržala bi se jedno vrijeme ali
to nije bilo za mene.
Nije bilo mjesta za moje snove i priče. Spakirala bi svoje sitnice i
krenula dalje.
I tako u krug.
Ne znam, možda sam avanturista pa jedno mjesto nije za mene,
a možda samo tražim svoj grad,
onaj isti koji odavno nije moj…
