Ne trebam te više.
Bar ne onako kao prije.
Ne trebam tvoje vrijeme i pažnju.
Ne trebam da me nasmijavaš i zadirkuješ.
Iskreno ni ne tražim te kao nekad.
Ni u misli mi više ne svraćaš
toliko često.
Napokon sam te pustila i ne pamtim kada sam se osjećala ovako slobodno.
Ovako spokojno i bez težine…
Samo zapravo nisam ja tebe pustila, Ti si pustio mene.
Otišao si svojim putem, sa nekim drugim ljudima.
Ali ne brini, otišla sam i ja.
Ne čekam te više, ne nadam ti se. Ne očekujem te.
Nisi više moje dobro jutro i moje laku noć.
Odletio si sa prvim vjetrom, isprala sam tvoje tragove sa prvom kišom.
Nisi više netko moj, sada si samo Ti.
Onaj isti Ti, kojem milujem i grijem lice zrakama sunca.
Kojega grlim oblacima i kome mjesečinom obasjavam svaki korak samo da ne
skrene sa svoga puta…
Ne trebaš mi više, ne kao prije,
Ali ne brini, uvijek sam ja tu negdje iza ugla.
Neko tvoj, neko iz sjene tko i dalje stoji uz tebe!!!
