LETTERS OF DEATH

"1 DIO"

Otvorim jedno oko kako bi se uvjerila da je došao , mada sam i bez gledanja znala da je u sobi. Njegovo disanje kao i koraci bili su preglasni.
>>Poranila si Rose.<<
Njegov duboki glas prekinuo je gluvu tišinu.
Progutam slinu .
>>Pa bolje je da sam ovdje čekajući vas nego da sjedim sama među ona 4 zida<<.
>> Sanjaš li još uvijek iste snove ??<<

Ovo je razlog zašto volim ovog psihoterapeuta. Ne igra igrice , ne okoliša . On ide ravno u srž, napada izravno bez obzira na posljedice. Na početku kad su mi roditelji rekli da ću morati da ga posjećujem , potpuno sam poludjela. Pomislila sam još mi samo to fali ,ljudi će shvatiti da sve što su govorili o meni da je istina i da sam stvarno skrenula. Odbijala sam prihvatiti istinu. Dok nisam i sama shvatila..
Luda sam ili bar idem ka tome da prolupam. Pa je to jedan i od razloga žašto sam i prihvatila da dolazim na terapije kod Jacoba Hilled. To mu je ime . Još jedna važna stvar za spomenuti je ta da momak izgleda kao prava bomba. Visok je , kosa mu je tamna ,dok mu je lice lijepo poput prave filmske zvijezde. Ali oči su mu nešto što najviše privlači pažnju . Tako izrazito svjetlo zelenu boju oči još nisam vidjela. Koliko god on bio lijep , i koliko god on izgledao kao prava filmska zvijezda dok si sa njime u prostoriji razmišljaš samo o sebi. On je pravi primjer onih rijetkih ljudi , da kada sa njim pričaš ne osjećas da njegove misli lutaju. Daje ti svoju potpunu pažnju. Imaš osjećaj kao da si jedina stvar koja je važna u njegovom malom uredu.

>> Da<<
>>Koji je san ovaj put bio??<<
Promeškoljim se , bilo mi je neudobno.
>>Onaj kad smo djeca i kada me ljubi u čelo<<.
Klimne glavom.
>>Jesi li spavala poslije toga??<<
Progutam kneglu te tiho izdahnem.
>Ne<
Gledam u njega dok očekujem sledeće pitanje.

>> Znaš li da sam kao malen imao dosta problema sa svojim vršnjacima<<
Začudime i sama činjenica kada mi kaže to. Zašto on to meni govori.
>>Ne<<
>>Da zvali su me peder..<<
Podignem obrve. Mislim da ovo nisam željela da znam.
Ali gledaj zbog takvih ljudi sam ovdje gdje jesam . Psihoterapeut sam. Ljudi u suštini mnogo pate Rose , bas kao što i ti patiš.
>>Na šta ciljate Dr Hilled.<<
Slatko mi se nasmije >>Pokušavam da shvatim tvoj način razmišljanja Rose. Pokušavam da dođem do te malene uplašene Rose -Pokaže prstima prema mojim prsima- te da joj objasnim da će sve biti uredu. Da se sve može preboliti. Samo moramo prihvatiti ono što se desilo , i moramo da nastavimo da živimo sa tim kako ti kažeš duhovima prošlosti.

Progutam kneglu . Postaje mi zagušljivo  ovdje i ne sviđa mi se tok  našeg razgovora .
>>Pokušavam Dr Hilled . Vaši razgovori mi dosta pomažu. Osjećam se lakše nakon svake naše terapije, ali imam osjećaj da ne postoji ni jedna osoba koja me može  potpuno spasiti tih duhova prošlosti ili bolje rečeno njenog duha.<<.

Jacob se zagleda te klimne par puta glavom. Alarm na mome telefonu prekine tišinu koja je vladala par minuta .
Ustanem te pogledam u Dr Hilleda >>Hvala vam na vašem vremenu doktore vidimo se.<<
Uputi mi ljubazan osmjeh
>>Pazi se Rose <<
Klimnem glavom te izađem iz njegovog ureda.

Udahnem duboko svježi zrak kada izađem iz zgrade. Pogledam na sat te shvatim da bi mogla otići kod svojih roditelja. Nakon Lizine smrti nastavila sam da živim u njenom stanu , tačnije u našem zajedničkom stanu kojeg smo povremeno dijelili kada smo krenule na faks. Većina ljudi govori kako je loše što sam se vratila u taj stan. Kako štetim sama sebi zbog toga i kako mi to i nije baš pametna odluka , jer tu su sve naše uspomene , ali hej ja sam luda zar ne?? Neki ljudi ne razumiju da su nam neke uspomene ponekad prijeko potrebne. I da iako su bolne za nas , drže nas kako bi mogli nastaviti dalje.

Ulazim u kuću svojih roditelja . Skupim obrve kada za divno čudo čujem raspravu.  Oduvijek je u ovoj kući  vladala tišina . Gluva tišina . Moji roditelji su dosta zaposleni , a pored svega toga ja sam ćerka jedinica. Rijetko kada sam viđala svoje roditelje. Rijetko kada smo svo troje bili na okupu.  Kada sam bila dijete to me ubijalo. Sve dok nisam upoznala Liz.  Iako nisam imala sestru po krvnom srodstvu imala sam nju. Bile smo povezane na mnogo više načina. Razmišljale smo podjednako, nekad bi izgledalo kao da čitamo jedna drugoj misli.