LETTERS OF DEATH

" 2 DIO"

Izađem iz direktove kancelarije , tačnije čovjek me blago rečeno istjera iz njegove kancelarije. Sva izgubljena gledam u papir u svojim rukama koji je predpostavljam predstavljao raspored mojih predmeta i sve potrebne informacije za ovu ustanovu.
> Nije nešto naročito ljubazan zar ne??<
Podignem glavu i ugledam Jassiku kako stoji naslonjena na zid čekajući me.
Stavim ruku na srce" Vjeruj mi u životu nisam srela ljubazniju osobu od njega" . Sarkastično dodam na šta se ona naceri.
Jessia: I na kojoj si strani??
Skupim obrve" Strani??" Uzme mi list iz ruke.
Jessia: Dobro je na našoj si strani. Kada shvati da ništa ne kontam slatko mi se nasmije te doda" Internat se dijeli na dva dijela. Oni sa težom dijagnozom tačnije- podigne svoju ruku u ravnini slepočnice i pokaže prstom par krugova asocirajuci na lude - i oni sa lakšom. Tako da ti si na našoj strani".
Nasmijem se " Pretpostavljam - uradim isto što i ona prije par sekundi stavim ruku u ravnini slepocnice i napravim sa prstom par krugovaa - da spadamo u grupu najludjih" . Na njenom licu se pojavi ogroman osmjeh koji je otkrivao red bijelih bisera.
Ja: Pa gdje idemo?? I zašto nema nikoga??
Jessia: Časovi su u toku i ako želimo da ne zapadnemo u gužvu kada zvoni bolje je da požurimo.
Klimnem glavom.
Vratimo se na početak internata ,tačnije kod ulaznih vrata i nastavimo da hodamo prema desnom hodniku.
Jessia: Na ovoj strani se nalaze sobe , mjesto gdje jedemo , kuhinja i ostale stvari.
Klimnem glavom prateći je.
Jessia: Vidi koji ti je broj sobe i sa kime je djeliš.
Zastanem te progutam kneglu kada ugledam broj sobe"85" To je bio omiljeni broj od Liz. Rođena je 8.5 pa je oduvijek govorila da joj je 85 najsrećniji broj.
Neko mi pukne prstima pred očima te pogledam u Jessiku" Gdje si odlutala Rose" .
>>Izvini zamislila sam se. Djelim sobu sa Ashley Howard broj sobe 85<<.
Jessika napravi zgroženu facu nakon sto izgovorim ime od moje "cimerke".
>>Žašto takva faca<<.
Uputi mi jedan maleni osmjeh" Izvini nisam baš neki veliki njen fan".
Nacerim se" To sam definitivno zakljucila". Obadvije se nasmijemo te nastavimo do moje sobe.
Nakon par minuta hodanja dugačkim hodnikom napokon pronađem svoju sobu.
Jessia: To je to. Ja sam soba broj 86 tako da smo blizu. Dođi ako ti bude nešto potrebno.
Klimnem glavom te joj se zahvalim na svemu. Slatko mi se nasmije te mi mahne odlazeći u istom pravcu odakle smo i došle.
Huh pa Rose nije loše do sada. Bar jedna osoba izgleda koliko toliko normalno u ovom Arkhamu( to je bolnica u seriji Gotham za mentalno poremećene ljude) . Definitvno ću ovo mjesto zvati tako , baš mu pristaje , mada malo je vise uređenije od Arkhama. Prodrmam glavom te uhvatim kvaku od svoje sobe te uđem . Pogled mi se momentalno zaustavi na brineti koja je sjedila na krevetu sa desne strane sobe . Njen pogled je također bio usmjeren prema meni.
Ja: Hej
Nekoliko sekundi me samo odmjerava te se trznem kada veselo skoči sa kreveta
Ashley:Izvini samo provjeravam da li izgledaš kao psihopata ili nešto tako. Na ovakvom mjestu nikada nisi siguran. Čudno se nasmijem te ostavim svoj kofer pored drugog kreveta , koji je predpostavljam moj.
Ashley: Pa dobro dosla u École des exécutés!
Sarkastično mi doda.
Skupim obrve " Stvarno ??Škola pogubljenih ?? Tako se zove bol...internat". Glasno se naceri.
Ja: I zašto na francuskom??
Slegne ramenima" Nemam pojma ". Klimnem glavom te pređem pogledom po sobi. Pa nije loša toliko. Dva kreveta , sa dva ormara ostalo valjda uređujemo po svojoj volji. Pogledam u prozor.
Ashley : Koji pogled haaa.... Ponovno sarkastično doda.
Nasmijem se jer je pogled bio usmjeren na šumu.
Ashley: Ovaj izvini nisam te pitala za ime.
Okrenem se prema njoj te joj uputim ljubazan osmjeh.
>>Rose Fricks drago mi je<<
>> Ashly Howard takodjer ps zanimljivo prezime<<. Nacerim se " Jel da ?? " Obe se nasmijemo .
Ashley: Uu uskoro ce 2h vrijeme ručka trebala bi požuruti ako se želiš raspremiti. Klimnem glavom te uzmem kofer stavljajući ga na krevet.
Ashley: Hajde pomoćiću ti da brže završiš, jela se ne smiju preskakati samo da znaš
Pogledam u nju" Zezaš me??" Odmakne glavom" Jos zanimljivije je to što ti oduzmu zvejzdicu".
Ja: Šta mi oduzmu ??
Ashley: Vidim da nisi ništa pročitala na papiru koji ti je direktor dao. Samo odmaknem glavom te se nevino nasmjesim.
Ashley: Uglavnom svaki učenik ima 10 zvjezdica. Ako ti prosjek spadne na 5 zvjezdica dobijaš upozorenje da ćeš ići u posebne sobe tačnije gdje su kako ih mi ovdje zovemo psihopate i naravno ako napraviš još nekakv prekršaj ili ne postuješ pravila odlaziš tamo i budeš zakljucana u sobu 24h . Bar je to ono što znamo u vezi tih soba. Ko god je otišao tamo nije se vratio tako da ...
Mislim da mi je vilica u tom trenutku bila do poda.
Ashley : Šta da ti kazem sestro, osim da bi stvarno trebale požuriti ako mislimo stići na taj ručak. Klimnem glavom te brzo krenemo da raspremamo moje stvari.