Gledam u svoj ormar,i imam osjećaj kao da mi je mozak stao.
Bože,pa ja nemam pojma što da obučem! Početak je nove školske godine,i trebala bih se potruditi da izgledam što bolje. Na kraju sam se odlučila za plavi pulover i uske trapke. Obožavam jesen i zimu zbog mode. Tada mogu iskombinirati mnoge stvari,a najviše volim pulovere i čizmice.
Dok stavljam stvari u moju torbu,imam nekakav nelagodan osjećaj. Osjećam se vrlo nervozno zbog početka nove školske godine,imam osjećaj kao da će se nešto loše dogoditi. Stvarno ne znam zašto...
Iznenada,vrata moje sobe su se otvorila i Alex je ušao unutra.
Nasmiješila sam se pri pogledu na njega. Moj brat je zaista zgodan,ili kako bi se reklo, 'srcolomac'. Uvijek izgleda sređeno i skoro nikad ne skida osmijeh s lica. Njegove plave oči su me odmjerile,a onda je zafićukao. "Netko izgleda prelijepo danas!"rekao je na što sam se nasmijala.
"Hvala..I ti si se sredio.."odgovorila sam,na što se Alex veselo nasmijao.
"Naravno,pa moram uvijek izgledati dobro kako bih očarao cure."rekao je šaljivim tonom i ja sam odmahnula glavom. "Kako možeš uvijek biti tako samouvjeren?"
Alex je se blago nasmiješio i uštipnuo me za obraz. "A zašto si ti tako sramežljiva?"
Spustila sam pogled prema podu. Nisam imala odgovor na to.
Alex je uzdahnuo i zagrlio me je.
"Samo sam se šalio.. Uvijek ostani svoja,jer si najljepša takva!"
"Hvala Alex.."rekla sam i odmaknula se od njega. Alex stvarno zna oraspoložiti ljude,valjda ga zato svi vole..Dok sam ja čista suprotnost. Ja sam tiha,i uvijek se trudim da ostanem neprimjetna. Ne volim biti u centru pozornosti.
"Hajde,ja ću te odvesti u školu, posao mi je ionako usput."Alex je rekao i izašao iz moje sobe. Na brzinu sam uzela svoj kaput i torbu,i izjurila sam iz sobe.
Kada sam sišla niz stepenice,ugledala sam mamu kako stoji pokraj ulaznih vrata zajedno s Alexom.
Stala sam pokraj Alexa,gledajući u mamu koja je imala izraz lica kao na moj prvi dan škole u prvoj godini.
Mama se raznježila i zagrlila je mene i Alexa. "Tako ste mi narasli,ne mogu vjerovati!". Alex se zahihotao. "Mama,nemoj nas toliko stiskati,znaš, i mi trebamo zrak za življenje!"rekao je,nakon čega nas je mama pustila.
"Abby,želim ti sreću na tvoj prvi dan škole! A ti,"mama je zastala kako bi pogledala u Alexa. "A ti vozi oprezno."
"Šteta, baš sam mislio danas malo stisnuti gas.."Alex je odgovorio na što ga je mama podbola u rame.
"Au,znaš da sam se samo šalio mama!"rekao je i primio se za ruku,praveći se da ga boli. On uistinu voli zafrkavati ljude!
Nasmijala sam se i gurnula Alexa kroz vanjska vrata.
Došli smo do njegovog plavog Volkswagena. Alex je odmah ušao u auto,i ja sam sjela na suvozačko mjesto do njega.
"Sigurno si presretna što se vracas u školu, opet ćeš vidjeti prijatelje i staro društvo.."Alex je promrmljao dok je palio auto. Okrenula sam glavu od njega da skrijem koliko me pogodila
ta rečenica. Kad bi samo znao....
Putem do škole Alex je uglavnom ostao tiho,par puta je izvalio neku glupost zbog koje smo se dobro nasmijali. Hvala Bogu što imam brata poput njega,da on sad nije tu sa mnom vjerojatno bi sizila zbog početka škole...
Na žalost, došli smo do škole brže nego što sam željela. Na brzinu sam pozdravila Alexa i izišla van iz auta.
Zastala sam na parkiralištu da upijem sliku pred sobom. Parkiralište je bučno, kao i inače, i sve je puno auta i ljudi koji čavrljaju. Svi izgledaju sretno zbog nove školske godine,osim mene...
