Ostala sam u čudu. To je on! To je moj Aaron! To je njegov glas, to su njegove oči...
Pala sam mu u zagrljaj, a suze su počele teći. Same od sebe. Valjda od sreće. Valjda jer sad znam da je živ, zdrav i čitav izašao iz onog pakla.
"Kelly, i ti si meni nedostajala... ali... gušiš me..." stisnula sam ga u zagrljaj, onaj medvjeđi zagrljaj
"Oh, oprosti... samo sam... sretna što te vidim!" opet sam ga zagrlila, no sad malo slabije
"Idemo na kavu, i ideš mi ispričati sve!"
"Kavu?" nesigurno sam upitala "Možemo otići negdje gdje nas nitko neće vidjeti? Ne želim riskirati..."
"Što ne želiš riskirati?" zbunjeno me je upitao
"Ispričat ću ti sve kad se udaljimo od grada..." još jednom sam ga zagrlila, a onda smo krenuli šetati, nekamo... ne znam kamo...
Došli smo do jedne klupice sa koje smo kao mali uvijek gledali zalaske Sunca. Da, kao mali smo imali tu neku fazu kad smo bili zajedno. Ali bili smo jako mladi i nezreli. Imali smo 13 godina, tad nismo znali ni što voljeti znači. No to nam je pomoglo da budemo ono što danas jesmo. Brat i sestra. On je moj brother from another mother, a ja njegova sister from another mister. Pod tim imenom mi je bio u imeniku u mobitelu.
Sjeli smo na klupicu i šutjeli.
"Ajde, izolirani smo. Pričaj!" nestrpljivo mi je rekao
Počela sam od samog početka. Do kraja. Sve sam mu rekla. Sve. Baš sve. Svaku sitnicu koja se dogodila u posljednjih tjedan dana, malo više. Čak sam mu i pokazala vrat. Vilica mu je skoro pala na pod.
"Jeste se... khm...? o moj Bože, Aaron!
"Daj Aaron! Ne! Nikad! Ne! Fuj!" opalio se smijati, pa sam i ja.
I opet ta tišina...
"I, šta je sa tobom? Tvojim životom? Jesi našao koju dok me nije bilo?" udarila sam ga laktom u rebra, onako iz šale
"Ma daj, Kelly! Nisam mogao ni spavati jer nisam znao gdje si, a kamoli naći neku." nasmijao se
"Oho, pa zar se netko to brinuo za mene? Ljepo od tebe" zadirkivala sam ga
"Pa za razliku od nekih, da" nasmijao mi se "vidim, ti fino živiš, dva muškarca oko tebe... ljepo tebi..."
"Jao, Aaron, nije ljepo. Ne slušaju me, ne doživljavaju me, služim im kao sluškinja, što god treba napr..."
Usred rečenice me je zaustavio Aaron, poljupcem. A ja? Ja sam mu budala uzvratila poljubac. Zašto? Mislila sam da... volim... Zaca?
Odgurnula sam ga od sebe. Koliko god to nisam željela, morala sam.
"Oprosti, Aaron, ne mogu..." pogledala sam u pod, nisam imala snage gledati ga u oči
"Znači, sad ćeš se vratiti njemu, otići iz grada, tko zna kamo, zaboraviti mene i ovo sad?"
"A što mi drugo preostaje? Da ostanem tu i izložim se smrti ili nekakvim znanstvenim istraživanjima? To želiš? Želiš da postanem nekakva vrsta pokusnog kunića?" suze su mi navrle na oči, a on je šutio, samo šutio.
Suza je potekla niz moj obraz.
"Nisam znala da to želiš... nisam znala da tako osjećaš... sve zbog jednog glupog poljupca..." suze su tekle i tekle, nezaustavljive su.
Okrenula sam se i otišla kad sam začula zvuk... policijske sirene?! Nije valjda...
Pogledala sam u njega a on je samo raširio ruke kao ono a što sam mogao?
On je zadnja osoba od koje sam to očekivala... on... moj Aaron...
Policajci su me okružili. Držali su pištolje u rukama, uperene u mene.
"Ni makac!" rekao je jedan na megafon.
Ono, nije da smo udaljeni svega 10 metara pa te ne čujem, al ajd'.
Panično sam se okretala oko sebe. Sjetila sam se bolnice i kako sam odgurnula one zaštitare oko sebe. Mogu li to ponoviti? Samo je jedan način da saznamo.
Polako sam se približavala policajcima dok su mi svi prijetili da ako se pomaknem još jedan korak, ubit će me.
Postala sam samouvjerena u sebe. Ja to mogu! Znam da mogu!
Raširila sam ruke, a oni su se 'razbacali' po podu. Prošla sam kroz sredinu koju sam si napravila. Hod.mi je bio ponosan i samouvjeren. Osjećala sam se kao da mi nitko ne može nauditi. Odjednom, čula sam zvuk ispucanog metka iz pištolja i udarac u moja leđa.
To mi je malkice poremetilo hod.
Kleknula sam na zemlju, jednom rukom sam bila naslonjena na pod, dok sam drugu držala na koljenu, a glava mi je bila pognuta.
Rana je zacijelila.
U sebi sam osjećala bijes, mržnju, gnjev... Morala sam to izbaciti iz sebe.
Dignula sam se i ponovno raširila ruke. Iz ruka mi je izlazila neka čudna, zelena svjetlost. Wtf?! Opet, postoji samo jedan način da saznamo.
Okrenula sam se prema policajcima i jednu ruku usmjerila prema njima. Policajac prema kojem je moja ruka bila usmjerena se počeo hvatati za vrat. Podigla sam ruku, a on je... poletio? Bio je u zraku, to je definitivno. Zbog mene. Nije postojalo nikakvo logičnije rješenje.
"Njene o-oči..." govorili su svi u zaprepaštenju
Što moje oči?
Pogledala sam prema Aaronu. Drugu slobodnu ruku sam okrenula prema njemu. I on se počeo hvatati za vrat... i poletio je...
Shvatila sam da upravljam njima svojim rukama. Ovo će biti zanimljiva igrica.
Mlatarala sam svojim rukama u svim smjerovima, a policajac i Aaron su rušili ostale policajce. Padali su kao domine. Kako zakon!
Onog policajca sam odbacila u nekakvo granje, bolje rečeno u šikaru. Malo sam približila Aarona sebi. Sad nmje moje vrijeme.
Sad je vrijeme da igračka postane igrač.
"Izdao si me! A sad... sad ćeš osjetiti moj bijes... moju osvetu!" proderala sam se
Neznam što mi se događa. Zašto sam tako zla?
Bacala sam ga po podu, po autima, po granju, po svemu, doslovno. Onda sam ga podigla malo više i pustila da padne na tlo. Neka polomi sve kosti u sebi! Neka umre!
Pao je na tlo i jauknuo od boli. Čulo se nekakvo krckanje. Vjerojatno mu je pukla koja kost u nogi. Nije ni čudo, pa pao je sa više od 7 metara. Ups. Ili ne?
Ležao je na podu, a ja sam mu se polako približavala. Pokušao se ustati i pobjeći, ali ne ide to tako lako sa polomljenom nogom, dragi moj. Došla sam do njega i prstima prelazila po njegovoj ruci. Nešto me je vuklo da zabijem svoje zube u njega, pa sam to i napravila. Zabila sam svoje zube u nekoga! Po prvi put u životu! I osjećaj je tako dobar! Osjećam krv kako teče kroz moje tijelo... Imam osjećaj da pomoću ovog postajem sve jača, moćnija i snažnija.
Okrenula sam se i otišla. Ne mislim se vraćati Zacu. Ne. Idem što dalje od ovog grada. Novce za kartu ću ukrasti ako treba, ali ja idem što je dalje moguće.
Idem, i ne osvrćem se.
---------------
Pa eto ga napokon! Oprostite što malo kasni xd
Jeste ovo očekivali? Jer iskreno, nisam ni ja :D Napisala sam normalan natavak i onda mi je sinula ova ideja xd nadam se da vam se sviđa :*
Bilo bi mi drago kad bi ostavili vote vi koji čitate, jer puno vas više čita, nego vota i komentira :) ja ovo pišem zbog vas, pa mi dobro dođe vaše mišljenje :)
Ostavite VOTE & KOMENTAR!
Ly♥♡
⊙▽⊙ sovicaa ^^
