The Mask

~4~

???: Bok ja sam Jimin.

Y/n: Jesam li napravila nešto krivo. Jako mi je žao nisam htjela.

(Jimin = Jm)

Jm: Nebi se trebao smijati, ali si pre cute.

Taj osmjeh nikad neću zaboraviti. Odmah je prešao na stvar:

Jm: Uglavnom, mene su poslali da te pitam šta si ovdje uopće radila.

Y/n: Poslali su me ovdje da odradim 'izazov' koji su mi dali prijatelji.

Složila sam malo tužniju facu nakon riječi prijatelji da mu dokažem da je istina, šta zapravo nije.

Jm: Jesi sigurna da su ti to prijatelji.

Y/n: Pa i ne baš.

Spustila sam glavu.

Jm: Pa Y/n, prosljedit ću ovo vođi.

Kako zna da se zovem Y/n? Tae mi je rekao da nikom ne govorim da je bio tu, a on je jedini kojem sam rekla svoje ime. Ali ako je rekao da nikom ne govorim onda ni neću.

Jm: Drago mi je to ćuti. Vidiće on svog Boga kad ga se ja dočepam.

Samo je istrčao iz sobe. Sad mi je drago da može ćitati misli, jer da ne može još bi između njih bio mir, a sad će se posvađati. Joj kako sam zloćesta hehe.

Nasmijala sam se sama sebi. Digla sam glavu i shvatila da su vrata otvorena. Pa zašto ne iskoristiti to.

Samo sam makla okove s ruku, imam iskustva u tome, i krenula prema vratima.

Jimin možda je hot, al je glup.

Ostavio je vrata otvorena, a ja to iskorištavam.

Potrudit ću se da baš na njega naletim, jer trebam naletit na nekog. Dio plana.

Vrata su bila željezna i hladna.

Zaškripala su kad sam ih otvorila.

Y/n: Shit!

To sam rekla u nadi da je netko prošao i čuo, no nije. Pa njih je sedam i nitko nije shvatio.

Iza vrata je bio hodnik velik i dug.

Polako sam krenula naravno prema najvećim vratima, jer je tamo vjerovatno izlaz😂.

Hodnik je bio dug i prazan.

Slušala sam ima li buke u bilo kojoj prostoriji.

Ništa.

Došetala sam i do kraja hodnika i stala ispred vrata.

A da napravim scenu pa da me vrate u onu mračnu sobu. Nemogu sad pobjeći.

Tad sam čula kako je netko s druge strane vrata. Bingo.

Otvorila sam vrata iii...

Y/n: Shit