He's a bad boy, sweety 🔚

15# Party

U četiri popodne čula sam zvono. Mislim da je Gita otvorila vrata jer sam ju čula kako se dere.

"To si ti?! Što radiš ovdje frikušo?? Ako smo ti jednu noć odlučili dati da se družiš s nama ne znači da si dobrodošla ovdje!"

Izašla sam iz sobe i došla do njih. "Gita, baš me zanima što bi mama rekla da sazna da radite zabavu. A tebe?" Smješkala sam se. "Možemo ju odmah obavijestiti o tome."

"Ughh dobroo." Digla je ruke u zrak i vratila se svom poslu.

"A što ste napravili s Dajanom?" Pitala sam Gitu.

"S kim?" Podigla je obrvu.

"Spremačica." Preokrenula sam očima.

"Aa, platili smo joj kartu za Los Angeles s izlikom da se mora odmoriti i da se sami znamo paziti." Pametno.

Povela sam Kiaru u svoju sobu i počele smo se spremati.

(...)

To je to. Još samo maskara... I gotovo. Spremna sam.

Nisam se nešto pretjerano dotjerala. Obukla sam usku bež haljinu koja seže do malo iznad koljena i obula sam bijele conversice. Kosu sam figarom savila u blage valove.

"Misliš da će mi ovo biti dobro..?" Nesigurno me pitala Kiara i gledala se u ogledalo.

Obukla je moju crnu haljinu koja je malo kraća od ove koju ja nosim.

"Da, ne seri, Louis će pasti u nesvjest kad te vidi."

"Je to dobro ili loše?"

"Dobroo." Nasmijala sam se. "Onako kad se napiješ bit će ti svejedno."

"Tu si u pravu."

"I još te molim jednu stvar." U torbicu sam stavljala mobitel i maramice. "Mogu danas ići s tobom doma... Znaš... Ako me Lucas pita da me otprati doma, što ću reći."

"Ja ne razumijem zašto to radiš. Zašto pokrivaš svoje glupe brata i sestru. I kad te Lucas otkrije, ljutit će se."

"Znam... Ali nema više povratka."

Inače, Gabriel me ucijenio. Ako kažem nekomu da smo u rodu, on će mi tako zagorčati život da ću se poželjeti ubiti. I vjerujem mu, znam za što je sve sposoban. Neka cura je skoro napravila samoubojstvo jer ju je njegova ekipa maltretirala.

Dobro što Kiari nisam rekla išta o tome. Jer sigurno bi počela dramatizirati a to mi trenutno ne treba. Sama ću riješiti Gabia i Gitu kad za to dođe vrijeme.

"Ti sama sebi kompliciraš život."

"Kraljica sam u tome."

"Ajmo. Već su neki gosti došli." Povukla me.

Izašle smo van iz sobe i dočekala nas je glasna glazba i svjetla raznih kričavih boja. Zaključala sam svoju sobu i ključ spremila u torbicu. Spustile smo se po stepenicama do kuhinje.

Tamo nas je dočeko Ivan koji je dijelio pića. Ponašao se kao da nas nikad nije vidio, kao što sam pretpostavila.

Kiara i ja smo s pićima otišle u dnevni i sjele na kauč. Nešto smo pričale i pile svoja pića.

"Hej Kiara..? To si ti?" Ispred nas se stvorio neki zgodan dečko. Crna kosa mu je padala preko čela i otkrivala smeđe oči.

Kiara se namrštila. "Što hoćeš Pederu."

"Nije Peder nego Pedro. I, možemo li pričati? Molim te."

Nevoljko je ustala i otišla za njim u kuhinju.

Nisu se dugo vraćali. Već sam se počela brinuti.

Vidjela sam da je netko sjeo do mene. Lucas, tko bi drugi.

"Jesi vidio Kiaru?" Pitam u nadi da zna nešto o njoj.

"Da Louis ju je odvezao doma. Navodno da je neki tip bacio staklenu čašu u nju, bez brige nema većih ozljeda samo par posjekotina."

"O moj Bože... Znala sam da nešto nije u redu s tim Pedrom. Nadam se da će biti dobro."

"Kiara ili Pedro?" Nasmijao se. "Jer Pedro neće, vjeruj mi."

"Što si mu napravio." Nasmijano pitam.

"Ma ništa, malo sam ga prebio."

"U pravu si, nije to ništa. I kažeš, otišla je doma. S Louisom?"

"Neće joj ništa napraviti, obećajem."

"Nadam se."

I sad je jedino pitanje... Kako ću ja doma. Nije da već jesam...
Mislim, Lucas to ne zna.

"Idemo plesati." Povukao me i ustala sam.

"Ne znam plesati." Iskreno sam rekla.

"Nije teško, dođi."

Ako išta, bar mogu iskoristiti vrijeme sad i biti s Lucasom.
Ne znam, nije baš da mi se sviđa, ali je zgodan. Teško se ja zaljubim u nekoga.

Počeli smo plesati. Popila sam još par pića i skroz se opustila. Tijelo mi nije naučeno na alkohol pa sam se brzo uspjela napiti i zaboraviti na sve.

LUCAS POV:

Gledam ju kako giba svoje malo tijelo u ritmu glazbe. Cijelo vrijeme se smije. Izgleda baš slatko.

Malo sam se udaljio i otišao nam po još pića.

Već se sama napila pa će ju sad biti lakše iskoristiti. Ali ona neće biti svjesna. Treba li biti? Tko joj je kriv što je pila toliko. Njezin problem.

Izašao sam iz kuhinje i vidio kako se svađa s onim pekinezerom Borisom.

"Još jednom me pipni i odrezat ću ti tu grivu!!!" Vikala je na njega.

Boris se samo nasmijao, i ona bi ga tamo ubila da ju nisam zaustavio.

"Hej, smiri se." Šapnuo sam joj i obgrlio ju s leđa. Ona se na zvuk mog glasa opustila i zatvorila oči.
Ma nemoj mi sad zaspati. Ah super, zaspala je. Što sad da radim a njom? Ne znam ni gdje živi. A da ju odvezem kod sebe doma? Hm... Nije loša ideja.

Izašao sam van s njom noseći je kao mladenku. Izgleda baš spokojno... I slatko hehe. Bit će mi žao povrijediti ju. Ali izazov je izazov.

Polegao sam ju na stražnje sjedalo auta. Za deset minuta smo došli k mojoj kući. Dobro što mi starci nisu doma nego na nekom poslovnom putu.

Uzeo sam ju i unio u svoju sobu. Au, soba mi je baš neuredna. Mislim, kome nije? Sklonio sam nogom pokrivač i polegao je u krevet. Samo se udubila u jastuk i nastavila spavati. Skinuo sam joj starke. Prvi put vidim nekog da u starkama dolazi na tulum. Haljinu joj neću presvlačiti jer, kakva je, ujutro bi me bacila s prozora.

Legao sam pored nje, i obgrlio ju rukama oko struka. Nije se bunila. Za čas sam zaspao.