He's a bad boy, sweety 🔚

16# Jutro

HELENA P.O.V

Umorno otvaram oči i trepnem par puta da mi se oči priviknu na danju svjetlost.

Ovaj krevet je čudan.
A i soba ne liči na moju. Što ja radim ovdje?

Osjetim snažne ruke na mom struku.

Zar opet?

Okrenem se k osobi i vidim koga drugoga nego Lucasa. Još uvijek je čvrsto spavao. Maknula sam pogled a njegove face jer bi u buduće počela sliniti. A to želim izbjeći.

Pogledala sam na stolni sat koji se nalazio na noćnom ormariću pokraj mene. 5:46.

Probala sam se sjetiti kako sam dospjela ovamo, ali neuspješno. Zar sam se tako napila?

Osjetim jaku glavobolju i zatvorim oči. Užas.

Ako sad krenem doma, najvjerojatnije ću se srušiti čim izađem iz kuće. Tako da to mičemo s popisa.

Jedino mi preostaje da nastavim spavati. Ionako je krevet udobniji nego moj. To je jedina dobra stvar. Uključujući i Lucasa koji dolazi u paketu s krevetom.

(...)

"Hej", netko me blago drmao, "Ena..?"

Tko je sad Ena?

Pa ti idiotu.

Otvorila sam oči i vidjela Lucasa koji kleči kraj kreveta. Bez majice? "Si budna?"

"Ne." Gledala sam ga ravno u oči. Ako misli da ću mu gledati u mišiće, prevario se.

"Dobro." Ustao je. "Vodim te doma da se spremiš za školu. Ionako već kasnimo tako da požuri."

"Baš moram doma?" Pokušala sam se izvući.

"A ti bi radije ostala tu?" Zaigrano me pogledao.

"Pa da..? Mislim krevet ti je udobniji od mojeg pa ću nastaviti spavati."

"A što ako sam ja s tobom?" Približavao mi se.

"Onda bi ti rekla laku noć."

Zastao je na moj odgovor, vidno ne očekivajući ga.

Vjerujem da si sad misli, zar meni ništa ne znači što on nema majicu. Iskreno, baš me briga. Može on i biti gol, ja ću svejedno spavati.

"Pa, dobro. Ali da znaš, nećeš spavati. Jer te vodim kući da se spremiš." Navukao je crnu kratku majicu s nekim printom na sebe.

"Dobro. Vodi me onda. Ako uspiješ naravno." Okrenula sam se na trbuh i primila se za rub kreveta.

Znam da nećemo ići k meni doma jer, ako kasnimo nećemo stići.

"Hah ništa lakše." Nasmijao se.

Primio mi je dlanove i polako odvajao od kreveta. Koristila sam sve svoje snage, ali ništa. Prejak je za mene. Ruke su mu baš tople. I velike. Sviđaju mi se njegove ruke.

O čemu ti razmišljaš...

"Hoćeš se sama ustati ili te moram nositi?" Podigao je obrvu i nasmijao se.

U tom trenu opet me zaboljela glava. Primila sam se za nju.

"Za početak", maknula sam prekrivač sa sebe, "gladna sam. I glava me ubija." Ustala sam i obula štikle. Samo da napomenem, užasno je biti u haljini i štiklama ujutro.

"Onda idemo u kuhinju."

Nakon što sam popila tabletu protiv glavobolje i najela se čokoladnih kuglica s mlijekom, opet je nastavio biti dosadan.

"Za pet minuta počinje prvi sat. Ajmo."

"Pa... Mislim da nećemo stići kod mene sad. A da mi ti daš neku odjeću?"

Pogledao me kao da si premišlja nešto. "Mislim da bi ti moja bila prevelika. Dat ću ti od svoje sestre."

Ima sestru? Lijepo je znati.

Dao mi je donji dio crne trenirke i tamno žutu crop hoodicu. Čak su mi i njezine Starke bile dobre.

"I znaš... Moja sestra je ujutro otišla mojim autom na posao jer je njezin na popravku. Pa bi mi trebali ići motorom ako nije problem." Izgledao je nervozno.

Molim?! Problem?

"Imaš motor!" Skočila sam u zrak od sreće. "Oduvijek mi je želja voziti se na jednom."

Iznenađeno me pogledao. "Stvarno? Mislio sam da cure ne vole motore."

"Ima različitih cura. Sad dosta razgovora, idemo."
Nasmijao se na moje veselje.

Ušli smo u njegovu garažu i vidjela sam dva motora. Jedan crni, drugi bijeli.

"S kojim idemo?" Pitao me.

"Hm... S crnim. Paše nam se uz outfite."

Sjela sam iza njega i stavila kacigu koju mi je dao. Primila sam se za njega i krenuli smo.