Ne možemo ovako!

5. Šef mafije!

Napokon sam se vratila u London. Treba mi malo odmora od svega. Izlazm iz Akademije kako bi napokon odahnula od ispita i svega u mome životu. ALI NE MENI VRAG NEDA MIRA. Costa stoji ispred moje Akademije naslonjen na auto. 

Jedno je sigurno, on normalan nije. 

-Možeš li mi objasniti što radiš ovdje? U Londonu? Zašto?

-Poslom sam tu, poslala me tvoja sestra da dođem po tebe i da te odvezem.-nema logike, ne postoji.

-A tvoj posao je?

-Izrada i prodaja oružja te zajednički posao Marina i mene, lancima Hotela.

-Prodaja i izrada je okrutan posao, ljudi stradaju od toga.

-Od nečega se mora živjeti- Zašto svaka njegova rečenica danas nema smisla.

-Mislim da ti možeš živjeti narednih 15 godina od jednogodišnje plaće.

-Istina

-Okej!-

Ostatak vožnje smo proveli u tišini, kada smo stigli ispred zgrade izašla sam iz auto te on za mnom.

-Hmm, gdje točno misliš da ideš?-

-tamo- kaže ironično i pokaže zgradu.

-Ne ne ideš- ne on ide, nema veze što ja govorim.

Popeli smo se, ušli u stan. Obišao je svaku sobu u potrazi za kupatilom i kada ga je napokon pronašao otišao se tuširati. 

On ima tajne, ne znam ih ali ih ima. Mračan je ne znam zbog čega. Arogantan je ne znam zbog čega. O njemu ne znam ništa, to je realnost. Moram prestati razmišljati o njemu.

Nakon pola sata sam otišla vidjeti jeli napokon izašao. Pokucala sam te kada sam shvatila da unutra nema nikoga ušla sam. Na njegovoj odjeći se nalazio pištolj. Uzela sam ga u ruku i zagledala sam se u njega.

-Dobro ti stoji u ruci- Prepala sam se kada sam čula njegov glas. Automatski sam spustila pištolj.

-Ne nije, i molim te da pripaziš gdje ga ostavljaš.- Okrenem se i izađem iz kupatila

Nakon što se obukao u drugu odjeću došao je u dnevni boravak.

-Jesi li ikad prije držala pištolj u ruci?

-Ne možeš ni zamisliti-trzne se i izvuče pištolj i pruži ga meni. Ne neću ovo raditi. Gurnem pištolj od sebe te pogledam njegovo namršteno lice. Ne želim . Ustane se ostavljajući pištolj kraj mene i ode u kuhinju.

Brzo sam se ustala i otišla u sobu, zatvorila vrata i ubrzano disala. Da mi je netko rekao da ću se vratiti na taj dio moga života ne bih mu vjerovala.

Izašla sam iz sobe nakon nekoga vremena.

-Hajde idemo-kaže mi

-Gdje? Ja ostajem ovdje.

-Ne nisi, kreni ili ću te nositi do auta kunem ti se.- Ostanem na mjestu uvjerena da neće ali ne, debil me prebaci preko ramena i odnese u auto. Cijelo susjednstvo me čulo.

Vozili smo se 10 minuta kada smo došli na ogromni posjed.

-Što je ovo?

-Kuća- Mene on sigurno zajebava

-Da, stvarno nisam primjetila

Ovo je palača ne kuća. 

-Biti će mo ovdje kratko, vraćamo se u Hrvatsku uskoro- Ne on se vraća,

-Vraćaš se ti ne ja

-Sestra ti je odredila datum vjenčanja koji je za ravno mjesec dana

Pa da nije bitno što ja tada imam ispite, nema  veze. Ušli smo sjela sam na kauč dok je on otišao na kat. Nakon nekog vremena je došao. 

-Ti si mafijaš?- Pitam iz vedroga neba.

-Šef mafije- Kaže kao nešto skroz normalno.

-Oh!- Nasmijem se.

-Što je smješno?

-Pa šef mafije si, najbolji prijatelj sestrinog budućeg muža, moja pratnja na vjenčanju te ujedno i veliki kreten-

-Sve je istina osim zadnjeg

-Kreteni se ponašaju točno tako- kažem i ustanem. U dva koraka dođe do mene uhvati me za vrat ali ne gušeći me.

-Kreten je onaj koji misli da može protiv mene- kaže i pusti me, samo ga pogledam ispod oka.

-Okej idem ja, ciao!-Najmešim se i odem.

Ako on misli da mene može vući za sobom i ponašati se kako se ponaša može zaboraviti. Život će mu postati kaotičan.

- Gdje ti točno misliš da ideš- povuče me za ruku

-Negdje jako daleko- zlobno se nasmješim.

-Ulazi unutra- i gurne me. Istog trenutka ga pljsnem po licu, da ostati će otisak sigurna sam.

Gurao me do sobe, otimala sam se. 

-Sutra u 11 idemo- Gurne me u sobu.

Fascinantno je kako svi misle kako mogu protiv mene, ne ne mogu. Skinula sam svu odjeću i legla u potpunosti gola na krevet. Kreten me zaključao.

JUTRO

Budim se i osjetim nekoga ili nešto pokraj mene. Sreća je da sam imala plahtu preko sebe. Ustanem se potegnem plahtu na sebe te pogledam u njega. Bez majice samo u hlačama. Spustim plahtu sa sebe i ostavim je pokraj kreveta i otiđem u kupatilo. Otuširam se i izađem. Sjdio je na krevetu i gledao u moje tijelo. Ustao se i došao do mene, svoje usne stavio na moje ali bez poljupca.

Odmakla sam se, nema užitka. Ne za njega. Obukla sam odjeću i otišla kroz otključana vrata čekajući ga dolje u dnevnom boravku. Ljut je ali ne zanima me.

Vožnja do aerodroma je bila kratka. Sjeli smo u avion, nije pomakao pogled sa mene. 

Nakon što smo napokon sletili, ušla sam u Taxi bez da sam mu išta rekla. Samo sam se okrenula i nasmijala mu se. Da je mogao goriti, ovaj trenutak bi izazvao požar.

Ulazim u sestrinu kuću pozdravim ju.

-Idemo danas pogledati vjenčanicu!-zadere se.