Spavati će ovdje!!Krasno koliko god mi ide na živce, koliki god je kreten ne želim da budemo u svađi i da ne pričamo. Moram se vratiti u London idući tjedan, moram položiti ispite pa se vraćam nakon toga na cijelo ljeto.
Kasno je noć, baš kasna. 1 ujutro je. Spuštam se u kuhinju, treba mi slatko. Spustim se u kuhinju in zateknem Costu bez majice sa ručnikom oko vrata i gleda ne pomično u jednu točku. Kada osjeti da je netko tu okrene se i pogleda me.
-Samo sam došla po nešto slatko-kažem mu izliku zašto sam tu. Samo je klimnuo glavom. Ušla sam u kuhinju i on skupa sa mnom. Sjeo je na barsku stolicu ja sam se naslonila na radnu površinu.
-Znaš sestra mi je umrla prije tjedan dana.-Odjednom mi kaže. No emotions on his face, how? Da sam na njegovome mjestu rasplakala bi se.
-Ouh žao mi je- kliknem naglo.
-No nebitno, zašto ne možeš spavati?-nasmije se perverzno.
-Razmišljam o tebi kako si na meni i dovodiš me do ruba- odgovorim sa dozom ironije u glasu, ali on je očigledno to ozbiljno shvatio. Ustao se došao do mene priljepio moje tijelo uz njegov gol torzo sa mrakom u očima.
Definitivno moram prestati koristiti ironiju, dogodi se ovo kada ju koristim.
- Samo reci što želiš ja ću to ispuniti- kaže mi.
Moram ovo zaustaviti ali jače je od mene. Zatvorim oči duboko i glasnu udahnem i izdahnem, što njega dodatno isprovocira, digne me na kuhinjsku ploču a ja stavim ruke u njegovu kosu. Samo smo se gledali kad odjednom se odmakne od mene.
uzme jaknu i izleti iz kuće nije ni majicu obukao.
Nakon par minuta dolaženja sebi i procesuiranja što se dogodilo siđem sa kunjiske ploče i uzmem sladoled i otiđem u sobu.
Uzmem mobitel i pogledam koliko je sati, već je 2. Legnem u krevet sa razmišljanjem baš o njemu. Zašto je izjurio iz kuće? S tom misli sam zaspala.
Budim se s poprilično rano, u 7 ujutro. Siđem u kuhinju sjednem sa sestrom za barski stol pijući kavu, pogledam u mjesto na kuhinjskoj ploči. Moje ramišljanje prekine sestra.
-Pa dobro gdje si ti odlutala-nasmije se.
-Ma ništa sjetila sam se da moram sjedeći tjedan natrag u London- iskreno mogu se pohvaliti jako dobro lažem.
-Kako? Kada se vraćaš? Neću valjda spremati vjenčanje sama?- izbombardira me pitanjima.
-Lijepo. Za tjedana dana. NE? To se ne radi bez mene- Kžem joj na što se ona nasmije.
-Znaš fale mi oni dani kada si bila srednja škola pa smo pričale stalno, izazivale se stalno.
-Znam ali ne želim se prisjećati tog razdoblja zbog nečega drugoga, i ne neželim se ni pomiriti ni ragovarati s njom.
- Uvijek bila u uvijek ostala temperamentna i čvrstog karaktera- nasmijem se na to.
-Pa buduća doktorice drago mi je da to mislite- Kažem joj to na što se ona krene smijati.
-Danas ideš vidjeti salu sa Costom
-Oh- nasmijem se
Ustanem se i odem se presvući. Obučem kratke traper hlače i crop top crnu majicu i izađem iz kuće. Odem do firme u kojoj je Costa kako bi otišli vidjeti sale.
Ulazim u golemu zgradu i dođem do recepcije, upitam za Costin ured i uputim se prema uredu. Kucam na vrata ureda i začujem savršen glas, uđem unutra. Pogledam na stolicu i njega kako gleda u papire, podigne pogled na mene i zaustavi se tamo.
-Mogla si obući nešto što pokriva- Bilo je prvo što je prokomentirao.
-Ljeto je i vruće je, ne očekuješ valjda da dođem u bundi- prokomentiram sa osmjehom
Ustao se i izašli smo iz ureda i uputili se prema salama.
3 sata nakon
Našli smo salu, savršena je ali nije kao klasična sala već je više otvorena ali u redu. Costa nije riječi progovorio.
-Pa prijateljice moja gdje sada želiš ići?- uh okej.
-Idemo na obalu prijatelju moj-kažem mu i nasmijem se.
Vozio je prema obali, moram razgovarati sa majkom, moram.
-O čemu razmišljaš?-upita me-
-O tome da moram razgovarati sa majkom.-kažem mu.
-Želiš pričati o tome?
-Pa da iskreno-kažem mu
- Od kada sam se rodila sam bila ono srednje dijete koje i nije baš vrijedilo ali ja nisam bila takva, imala sam Glazbenu i bila sam uporna u tome, išla sam na natjecanja bila prva. U moj obitelji su batine riješavale sve. Znala sam biti modra imala sam modrice, ali nisam to smatrala kao nešto posebno i loše do jednog trenutka. Bila sam osmi razred, solistička karijera na vratima, ona je došla živčana sa posla i prebila ma na mrtvo ime. Znam da me voli i sve ali od toga dana rijetko pričam s njom. Cijelu srednju školu sam radila na karijeri i na tome da sve sama u činim da nisam primjetila da moj mlađi brat trpi nešto slično.
-Puno si toga prošla. Zato si otišla u London?-upita
-Da između ostalog
-Jeli ti sada lakše kad si mi ispričala?
- Pun si pitanja, da lakše je.
-Nisu pitanja jedino čega sam pun- akward
-Idemo, kasno je.-ustali smo i krenuli kući.
Bila je ugodna tišina za divno čudo.
-Znaš meni je sestra umrla i jednini osjećaj koji sam imao je prema njoj i sada je to umrlo skupa s njom, za mene osjećaji su nepoznanica i zato sam otišao noćas, trebao sam ići sestri na grob kada si ti došla-Sad mi sve ima smisla.
-Nema veze i onako se nebi ništa dogodilo-
-Da-kaže i nastavi gledati u cestu te kroz par minuta dođemo ispred kuće, izašla sam iz auta pozdravila ga i ušla u kuću, uputila sam se u sobu. Otišla sam se otuširati i ostavila sam mobitel u sobi.
Otuširala sam se i ušla u mobitel, vidjela sam da me Costa zvao. Zašto? Ne znam ni ja sama. Poslala sam mu poruku i nakon par minuta je odgovorio da on dolazi ovdje.
Ne znam što se događa, nitko nije u kući osim mene, za pra minuta sam čula kucanje na vratima moje sobe.
-Zajebi sve- Zaletio se i gladno me poljubio, gurnuo na zid i podigao. Uzvraćala sam mu jednako gladno, ne mogu vjerovati da se ovo događa. Ljubi me kao da sutra ne postoji. Želja je velika ali mozak je veći i govorio je da stanem.
Spustila sam se i pomakla, gledao me ljuto. Ma koga ja zavaravam mozgom ja upravljam. Nasmješila sam se i opet ga poljubila stavila sam mu ruke u kosu i pali smo na krevet. Požuda je jedina riječ kojom se može opisati ta večer.
ESTÁS LEYENDO
Ne možemo ovako!
RomanceVictoria je dvadesetogodišnja studentica Glazbene Akademija u Londonu. Dolazi joj obavijest da joj se sestra zaručila te odlazi natrag u Hrvatsku gdje upoznaje njega, zahvaljujući sestrinim zarukama. Hoće li ta bajka imati sretan završetak ili će s...