Victoria je dvadesetogodišnja studentica Glazbene Akademija u Londonu. Dolazi joj obavijest da joj se sestra zaručila te odlazi natrag u Hrvatsku gdje upoznaje njega, zahvaljujući sestrinim zarukama. Hoće li ta bajka imati sretan završetak ili će s...
Spavati će ovdje!!Krasno koliko god mi ide na živce, koliki god je kreten ne želim da budemo u svađi i da ne pričamo. Moram se vratiti u London idući tjedan, moram položiti ispite pa se vraćam nakon toga na cijelo ljeto.
Kasno je noć, baš kasna. 1 ujutro je. Spuštam se u kuhinju, treba mi slatko. Spustim se u kuhinju in zateknem Costu bez majice sa ručnikom oko vrata i gleda ne pomično u jednu točku. Kada osjeti da je netko tu okrene se i pogleda me.
-Samo sam došla po nešto slatko-kažem mu izliku zašto sam tu. Samo je klimnuo glavom. Ušla sam u kuhinju i on skupa sa mnom. Sjeo je na barsku stolicu ja sam se naslonila na radnu površinu.
-Znaš sestra mi je umrla prije tjedan dana.-Odjednom mi kaže. No emotions on his face, how? Da sam na njegovome mjestu rasplakala bi se.
-Ouh žao mi je- kliknem naglo.
-No nebitno, zašto ne možeš spavati?-nasmije se perverzno.
-Razmišljam o tebi kako si na meni i dovodiš me do ruba- odgovorim sa dozom ironije u glasu, ali on je očigledno to ozbiljno shvatio. Ustao se došao do mene priljepio moje tijelo uz njegov gol torzo sa mrakom u očima.
Definitivno moram prestati koristiti ironiju, dogodi se ovo kada ju koristim.
- Samo reci što želiš ja ću to ispuniti- kaže mi.
Moram ovo zaustaviti ali jače je od mene. Zatvorim oči duboko i glasnu udahnem i izdahnem, što njega dodatno isprovocira, digne me na kuhinjsku ploču a ja stavim ruke u njegovu kosu. Samo smo se gledali kad odjednom se odmakne od mene.
uzme jaknu i izleti iz kuće nije ni majicu obukao.
Nakon par minuta dolaženja sebi i procesuiranja što se dogodilo siđem sa kunjiske ploče i uzmem sladoled i otiđem u sobu.
Uzmem mobitel i pogledam koliko je sati, već je 2. Legnem u krevet sa razmišljanjem baš o njemu. Zašto je izjurio iz kuće? S tom misli sam zaspala.
Budim se s poprilično rano, u 7 ujutro. Siđem u kuhinju sjednem sa sestrom za barski stol pijući kavu, pogledam u mjesto na kuhinjskoj ploči. Moje ramišljanje prekine sestra.
-Pa dobro gdje si ti odlutala-nasmije se.
-Ma ništa sjetila sam se da moram sjedeći tjedan natrag u London- iskreno mogu se pohvaliti jako dobro lažem.
-Kako? Kada se vraćaš? Neću valjda spremati vjenčanje sama?- izbombardira me pitanjima.
-Lijepo. Za tjedana dana. NE? To se ne radi bez mene- Kžem joj na što se ona nasmije.
-Znaš fale mi oni dani kada si bila srednja škola pa smo pričale stalno, izazivale se stalno.
-Znam ali ne želim se prisjećati tog razdoblja zbog nečega drugoga, i ne neželim se ni pomiriti ni ragovarati s njom.
- Uvijek bila u uvijek ostala temperamentna i čvrstog karaktera- nasmijem se na to.
-Pa buduća doktorice drago mi je da to mislite- Kažem joj to na što se ona krene smijati.
-Danas ideš vidjeti salu sa Costom
-Oh- nasmijem se
Ustanem se i odem se presvući. Obučem kratke traper hlače i crop top crnu majicu i izađem iz kuće. Odem do firme u kojoj je Costa kako bi otišli vidjeti sale.
Ulazim u golemu zgradu i dođem do recepcije, upitam za Costin ured i uputim se prema uredu. Kucam na vrata ureda i začujem savršen glas, uđem unutra. Pogledam na stolicu i njega kako gleda u papire, podigne pogled na mene i zaustavi se tamo.
-Mogla si obući nešto što pokriva- Bilo je prvo što je prokomentirao.
-Ljeto je i vruće je, ne očekuješ valjda da dođem u bundi- prokomentiram sa osmjehom
Ustao se i izašli smo iz ureda i uputili se prema salama.
3 sata nakon
Našli smo salu, savršena je ali nije kao klasična sala već je više otvorena ali u redu. Costa nije riječi progovorio.
-Pa prijateljice moja gdje sada želiš ići?- uh okej.
-Idemo na obalu prijatelju moj-kažem mu i nasmijem se.
Vozio je prema obali, moram razgovarati sa majkom, moram.
-O čemu razmišljaš?-upita me-
-O tome da moram razgovarati sa majkom.-kažem mu.
-Želiš pričati o tome?
-Pa da iskreno-kažem mu
- Od kada sam se rodila sam bila ono srednje dijete koje i nije baš vrijedilo ali ja nisam bila takva, imala sam Glazbenu i bila sam uporna u tome, išla sam na natjecanja bila prva. U moj obitelji su batine riješavale sve. Znala sam biti modra imala sam modrice, ali nisam to smatrala kao nešto posebno i loše do jednog trenutka. Bila sam osmi razred, solistička karijera na vratima, ona je došla živčana sa posla i prebila ma na mrtvo ime. Znam da me voli i sve ali od toga dana rijetko pričam s njom. Cijelu srednju školu sam radila na karijeri i na tome da sve sama u činim da nisam primjetila da moj mlađi brat trpi nešto slično.
-Puno si toga prošla. Zato si otišla u London?-upita
-Da između ostalog
-Jeli ti sada lakše kad si mi ispričala?
- Pun si pitanja, da lakše je.
-Nisu pitanja jedino čega sam pun- akward
-Idemo, kasno je.-ustali smo i krenuli kući.
Bila je ugodna tišina za divno čudo.
-Znaš meni je sestra umrla i jednini osjećaj koji sam imao je prema njoj i sada je to umrlo skupa s njom, za mene osjećaji su nepoznanica i zato sam otišao noćas, trebao sam ići sestri na grob kada si ti došla-Sad mi sve ima smisla.
-Nema veze i onako se nebi ništa dogodilo-
-Da-kaže i nastavi gledati u cestu te kroz par minuta dođemo ispred kuće, izašla sam iz auta pozdravila ga i ušla u kuću, uputila sam se u sobu. Otišla sam se otuširati i ostavila sam mobitel u sobi.
Otuširala sam se i ušla u mobitel, vidjela sam da me Costa zvao. Zašto? Ne znam ni ja sama. Poslala sam mu poruku i nakon par minuta je odgovorio da on dolazi ovdje.
Ne znam što se događa, nitko nije u kući osim mene, za pra minuta sam čula kucanje na vratima moje sobe.
-Zajebi sve- Zaletio se i gladno me poljubio, gurnuo na zid i podigao. Uzvraćala sam mu jednako gladno, ne mogu vjerovati da se ovo događa. Ljubi me kao da sutra ne postoji. Želja je velika ali mozak je veći i govorio je da stanem.
Spustila sam se i pomakla, gledao me ljuto. Ma koga ja zavaravam mozgom ja upravljam. Nasmješila sam se i opet ga poljubila stavila sam mu ruke u kosu i pali smo na krevet. Požuda je jedina riječ kojom se može opisati ta večer.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
