Victoria je dvadesetogodišnja studentica Glazbene Akademija u Londonu. Dolazi joj obavijest da joj se sestra zaručila te odlazi natrag u Hrvatsku gdje upoznaje njega, zahvaljujući sestrinim zarukama. Hoće li ta bajka imati sretan završetak ili će s...
Koračam tmurnim ulicama Londona do svoje Akademije kada mi zazvoni telefon. Moja sestra Katarina. Začudim se. Nikada me ne zove osim kada dolazi ovdje pa se javim se na telefon jer mi ne treba da mi dođe usred sata da je došla. Da to je moja sestra.
razgovor
-Sestro!? Trebaš mi hitno u Hrvatskoj, ali stvarno hitno. Marin me zaprosio i očekujem te ovdje kroz tjedan!-ushićeno mi priča.
-Pa to je predivna vijest! Dolazim prvim avionom, za par dana sam tu. Čestitam sis!- odmah joj odgovorim, tako sam sretna.
-Neću početi planirati ništa dok ne dođeš! Slušaj moram ići ti si prva koja je saznala. Caoo!!-
-ajde caoo!- prekinem.
kraj razgovora
Da moja sestra se udaje, naravno da joj neću biti kuma ali nema veze, prvom djetetu ću biti u to trebate biti sigurni. Moram uzeti kartu za natrag u Hrvatsku. Ulazim u Akademiju odlazim na sat da se toga riješim pa da napokon uzmem kartu za Hrvatsku. Mislim da ću već danas ići.
Nakon odličnog odrađenog sata uputim se na aerodrom po kartu s kojom večeras idem za Hrvatsku. Avion kreće u 9 sati navečer krasno to je za 4 sata stignem sve. Uputim se u stan kako bi se spakirala. Nakon neka 2 sata sam se spakirala.
Gledam u kofere i zamislim se, moja sestra je uvijek bila zanimljiva draga tema svih muškaraca ja nisam nikada, dok sam još bila ona srednja škola to me deprimiralo ali sada je to normalno. Mislim doći će kada se budem najmanje nadala, valjda.
U razmišljanju me prekine zvono na mobitelu što znači da se moram uputiti na aerodrom. Okej to je to vraćam se nakon godinu i pol dana. Da znam ne zgodno je. Sa majkom sam se posvađala. Ne razgovaramo već par godina super je ako progovorimo par riječi.
Trenutno sam na putu za aerodrom kako bi posvjedočila vjenčanje svoje sestre. Krasno. Ulazi u avion. Uredu ovo će biti zanimljivo. Smjestim se na svoje mjesto i osjetim kako je avion krenuo, utonem u san.
budim se za mene jako brzo i shvatim da sam na Splitskome aerodromu, da ja sam rodom iz Splita još jedna ne tako zanimljiva činjenica o meni. Na izlazu me dočeka sestra koja skoči iz auta kada me vidi.
-Viktorija falila si mi!!- kaže mi ushićeno što u jednu ruku razumijem.
-Bok Katarina, Marin!-pozdravim ih oboje-Pa čestitam vam!
-Da čujem Marine kako si je zaprosio!-pitam ga jer znam da je bila neka drama oko toga sigurna sam
- O tome će mo ujutro, poprilično je kasno zar ne vidiš-da zaboravila sam
-da kod vas je sat vremena kasnije sorry, hajde idemo stvarno mi je muka od aerodroma-
-Imaš pravo idemo.- stavili smo moje stvari u auto,zanima me ima li još uvijek klavir u rodnoj mi kući tj. kući mojih roditelja.
Nedugo nakon smo došli. Otišla sam u svoju sobu raspakirala sam se i otišla spavati
Iduće jutro me probudi dernjava moje sestre, okej što sam sada napravila.
-Viktorija molim te dođi!!- dere se ona i glumi kako nije dovoljno glasna.
-EVO ME!-zaderem se izlazeći iz sobe.
Ulazim u dnevni boravak i vidim sestru Marina i još jednog muškarca njegovih godina pokraj njega. Muškarac mi se osmjehne. Zašto je meni ovo čudno? molim da mi netko objasni.
-Viktorija ovo je Costa, Marinov kum on će ti biti pratnja na vjenčanju- Bože pa nemoj mi to raditi.
-Ne Katarina krivo si rekla, ja ti nisam pratnja ja sam osoba koja će te odvesti u salu i to je to jer pogledaj se ispod moje si lige!- oh divno
-Što ti misliš, da si netko bitan pa da se tako ponašaš prema meni!? Vjeruj mi na puno višoj poziciji sam u svakom slučaju od tebe, mene apsolutno nitko neće omalovažavati jer ti si taj koji je van lige znaš li po čemu, ne? pa nisam sigurna jeli te majka odgajala ili što jer vjeruj mi da si ti taj koji odbijaš kada te se pogleda, a i ne želim ni surađivati sa tobom u bilo kojem smislu makar to značilo dodati ti nešto. Shvaćaš li?!- uvijek sam bila eksplozivna
-opasna je!-promrmlja sebi ispod glasa ali ne dovoljno tiho da ja nebi čula
-Sestro, Marine idem do Rive, nemoj te me zvati molim vas, a ti da opasna sam ali ovo je samo početak, možda izvana izgledam kao anđeo ali u duši sam đavo! Nadam se da si razumio poantu jer ako nisi, tvoj gubitak-obratim im se uzmem jaknu i zalupim vratima od kuće.
Prema meni se tako neće nitko odnositi, istina je da je prokleto zgodan ali od te ljepote nema ništa kada je opće ne kulturni kreten.
Ali jeli kreten na kojeg ću ja pasti?
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
