OSVETA

5.DIO

DVA MJESECA KASNIJE:
Evo me u Ukrajini. S novim identitetom,s novim životom. Događaje naravno nisam zaboravila i dalje su bili tu i proganjali me i nisam mogla zaboraviti. Ova dva mjeseca su protekla dobro iako sam uništavala samu sebe krivnjom i mržnjom. Nisam bila ista, promijenila sam se skroz nisam bila toliko sretna kao prije,držala sam se dalje od svih i počela sam se bojati,prvenstveno za svoj život. "Dobila si što si htjela,ali je li bilo vrijedno toga" govorila sam sama sebi. Iako je bilo sve gotovo ja to nisam mogla zaboraviti traume, noćne more i prizori koje sam vidjela pratili su me kao demoni. Na svu sreću nije bilo onog čovjeka, na dark web nisam ulazila,a i odustala sam od odgovora da nađem tko je to i što želi. 
*popodnevni sati*
Izašla sam malo da prošetam i razbistrim glavu iako mi je malo pomagalo no bolje išta nego ništa. Šetajući vidjela sam crnog čovjeka čim sam ga primjetila zatvorila sam oči i kad sam otvorila nije ga bilo. "Dobro je nije on samo mi se pričinilo" nastavila sam hodat i opet sam ga vidjela i mahnuo mi je i poslao poljubac. Tog trena noge su mi se odsjekle,sledila sam se. "Ne nemoguće to nije on to nije on" ,ali bio je i postala sam svjesna da ovo još nije bilo ni blizu kraju jer ostala sam još ja na njegovoj listi. "Nisam mogla vjerovati da me našao" govorila sam dok sam trčala put kuće. Tko zna što će mi napraviti. Srećom u Ukrajini se nisam s nikim zbližila jednostavno nisam mogla dozvolit da još nekom uništim život. Narednih par dana nisam ga vidjela, nisam dobivala poruke niti slično no ipak strah mi nije dao sna na oči  dok jedne večeri nisam mogla izdržati i zaspala sam bila sam preiscrpljena. Spavala sam od 17 sati popodne do ujutro. Bio je čvrst san pun noćnih mora i proživljavala sam isto. Kad sam se probudila prizor koji sam ugledala zaprepastio me. Zidovi su bili isprljani krvlju,na jednom je pisalo "dobro jutro,princezo" sledila sam se te istog momenta sam krenula nazvati policiju,no neuspješno. Nakon zadnjeg pokušaja da ih nazovem došla je poruka "Ne trudi se nitko ti više ne može pomoći,sama si u ovome". Sledila sam se na samu pomisao da se neću moći riješiti ga i da ću sigurno umrijeti.