Prije godinu i pol dana sam pisao tekst o mojoj velikoj muci. Zamislio sam sebe kao Vitruvijeva čovjeka s raširenim udovima. Za svaki od tih udova me je nešto vuklo na svoju stranu. Za jedan ud me je vukao fakultet i obveze oko njega, za drugi želja da rastem u vjeri, za treći nastojanje da održim postojeće odnose i izgradim nove...bilo je nemoguće biti jednako dobar na svim razinama koje me zanimaju.
Jedan sam od onih koje zanima mnogo toga. Jedan sam od onih koji imaju mnogo hobija. Dva života bi mi trebala da ostvarim sve što sam zamislio. Često mi se događalo da na mom planu za sutra bude mnogo različitih aktivnosti. Bilo je tu aktivnosti za svaki od 4 stupa na kojima planiram raditi u životu. Bilo mi je nepravedno žrtvovati neku aktivnost, da bih na nekoj drugoj više radio.Bilo je nepravedno učiti velik dio dana, a ne odraditi niti nijednu vježbu za tijelo. Želio sam balans. Stanje nije bilo održivo jer u životu postoje prioriteti. Slaganje prioriteta je jedan od važnijih postupaka koje radimo u životu. Moj prioritet je trebalo biti ono što će imati najveći efekt na moju budućnost, ono zbog čega ću biti najsretniji kad ga odradim - ona najveća i najružnija žaba iz knjige Briana Tracyija.
Vrijeme karantene je trebalo donijeti brojne promjene koje sam si zadao kao cilj. Uvijek stavim pred sebe nerealna očekivanja. Jednom prilikom sam shvatio da moram puno toga maknuti iz života ako želim u njemu uspostaviti red. Tu su spadale dobre i korisne aktivnosti, poslovne želje, nastojanja da naučim nešto vrlo zanimljivo, itd. Morao sam ostaviti samo najbolje i najkorisnije među njima.
Odrekao sam se želje da naučim više o nogometnoj taktici - neću biti nogometni trener (realno), odrekao sam se ideje da u budućnosti proizvodim parfeme bez obzira koliko ih volio, odrekao sam se nastojanja da naučim 4 strana jezika, nastojanja da svaki dan pišem minimalno 500 riječi i čitam 20 stranica knjige, učenja o fotografiji i slično. Bio sam razbacan na sve strane, a nigdje me nije bilo mnogo. Odlukom da ću suziti izbor aktivnosti - opet sam počeo dobivati jasne strukture što se odrazilo na moje zadovoljstvo i mir. Dakle, najprije sam izbacio mnogo toga, time se stvorio prostor za ostalo, a od preostalog je trebalo učiniti nešto konkretnije. To što mislim da treba učiniti sa ostalim ću opisati u nekom drugom nastavku.
Suzite izbor. Ostat će vam od tog trenutka puno više vremena za one stavke koje vas više ispunjavaju, stavke koje su realne i bitne za vas.
I za kraj jedan citat :
Više ćeš izgubiti neodlučnošću i nedonošenjem nikakve odluke, nego pak pretjeranom odlučnošću ili donošenjem krive odluke.
YOU ARE READING
Piskaranja
RandomPred učenje za ispit sam poželio napisati nešto o karanteni, o koroni, o sebi. Pa sam pomislio da bi mogao pisati o puno toga o čemu mi se piše. Trenutnu želju ću si ostvariti, imajući pritom na umu sva iskustva s pisanjem. Nadam se da ću pisati. Su...