30.DEO

120 11 0
                                    

Šona mi je prišla sa serumom koji pokreće simulaciju straha . Šta li je to čeka se najviše bojim ? Vatom mi je obrisala mesto na koje će mi ubrizgari tečnost iz šprica . Osetila sam peckanje pri ubodu a zatim sam se našla na drugom mestu .

Stojim na sred jedne poljane . Nema ničeg oko mene . Nebo je vedro a trava ispod mene suva . Vruće je , na prvi pogled mi se čini da se nalazim na njivi u selu kod bake i deke . Krećem i ko zna kojeg razloga da trčim . Dolazim do kuće ali je prazna , tačnije celo imanje . Jesam li to sama ? Šta im li se desilo ? Idem dalje , kuća prvih komšija je takođe prazna . Ne znam koliko se brzo krećem . Dozivam imena svake osobe koju poznajem . Nema odgovora . Sve je tiho . Čuje se samo vetar . Počinjem da se tresem . Da li je moj največi strah da ostanem sama , bez prijatelja , porodice ? Stajem tu gde sam se našla . Sedam na zemlju . Odjednom mi telefon zazvoni . Vadim ga i javljam se . Glas sa druge strane je prigušen i neraspoznatljiv . Mislim da je muško .
Xx : Tvoja porodica i prijatelji će svaki tren biti ubijena , dođi na adresu koji ti pošaljem i možda ćeš ih spasiti . - ne znam kako ali znam da me ne laže .
Tada je poziv prekinut i shvatam da je moj najgori strah da ostanem sama . Istina , uvek su mi rastanci loše padali , zbog toga umalo da upadnem u depresiju usled Krisove kome . Zvuči preterano ali svako se nečeg plaši , zar ne ?

Stiže mi poruka sa lokacijom . Virdžinija ? Kako da dođem tamo ? Trčim ne znam ni ja gde . Moram da ih spasem . Ubrzo stižem do autobuske  gde uzimam autobus do grada odakle ću krenuti za Virdžiniju . Vozim se . Unutra je još desetak ljudi . 5min ,10min , 20min i stižem . Izlazim i tragam za prevozom za Virdžiniju .
Čim stižem tamo odlazim na poslatu lokaciju . Kroz misli mi prolazi kako sam mogla doleteti ali bi me ljudi videli . Migu zamislizi sutrašnji naslov novina .
Ulazim u predvorje stare fabrike .  Vidim svoje školske prijatelje - Tamaru , Elu , Krisa , Kajla , Zeda  sa pravim roditeljima , onim koji su me odgajili , bakom i dekom . Jedino Alexa nema . Gledam ih i suze mi naviru . Tu je cela vojska ljudi koji ih drži na nišanu . Duplo ih je više . Tada iz jede bočne prostorije prilazi čovek sa kojim sam pretpostavljam pričala na telefon .
Xx : Brza si . Znaš šta , to jest koga želim ;  jel da ?
Kroz misli mi prolazi svašta , šta  želi ? Šta ja to imam tako vredno ?
Xx : Ne pravi se luda , znam da znaš , hajde ! Seti se ! - bio je miran . Visok , tamnoput čovek crne kose me je gledao izatovno podignute obrve . Smešio mi se .
Grozničavo razmišljam i ne znam o dakle ali znam da želi mene i Alexa . Mi se držimo odvojeno od svih zbog nečega .
Ja : Nećeš to dobiti !
Xx : Dobro , koga prvog da ubijem . Hmm , tvog dragog ?
Ja : Nee ! - sada već jecam . Najbliži čovek prilazi Krisu i drži pištolj na Krisovoj slepoočnici...moram da se predam .
Ovo je strah !! Hej Anita ! Saberi se ! Nije stvarno !
Šta , Davide ?
Aha , ja sam hajde možeš ti to ! Smiri se i biće sve okej , treba da im kažeš da ćeš reći i uraditi šta traže . Izvućićemo se zajedno . Znam šta radim.

Nisam bila svesna da je sve ovo laž , ali sam uradila kako mi je rečeno . Verujem Davidu , u glavi mi je ceo život . Nema koristi od moje patnje .
Opet se vraćam u školsko dvorište , u realnost . Oblivena sam hladnim znojem i drhtim a pored mene je sedeo David . Iako ga nikad ranije nisam videla , znala sam da je on . Svi nas čudno gledaju , pogotovu njega . Alex mi prilazi i podiže me udaljavajući me od njega ispitujući me da li sam dobro .
Wow David je izašao ! Nije fer  , eto sada vidiš kako izgleda ! Nije nešto specijalno , ja sam lepši .
Znači to je stvarno on .

Deluje kao da je mojih godina , malo stariji tačnije . Ima crnu , skroz kratku kosu , crne oči . Tamnijeg tena .  Njegova mišićava i visoka pojava potpuno ide uz karakter . Polako se odiže na ruke gledajući se . Bio je u farmerkama i majuci kratki rukav . Zgodan je , stvarno zgodan .
Alex me čvrsto drži za ruku i gleda me kao da traži neku ranu .
A : Kako si , i ko je ovo ? - upita me pokazujući na Davida . Otrgnem njegovu ruku i uveravam ga da sam dobro .
Ja : Dobro sam , malo pod šokom od simulacije , ali dobro .
Š : To je normalno , sjajna si bila .  Jednostavno neverovatno kako si brzo završila , tvoj strah je kompleksan i...
Prestala je da priča kada je videla sa ja idem ka Davidu . Nisam je slušala već sam mu prišla i zagrlila ga . On je tu stajao ukočeno , ali je posle i on meni uzvratio .

Ja : Hvala ti .
D : Nema na čemu , jesam li to konačno izašao ?
Ja : Da , jesi .
Odmakli smo se , svi su nas čudno gledali .
Kr : Ko si ti ? - pitao je zaprepašćeno prilazeći nam - Ne diraj je !
Ja : Hej Kris okej je ! Ovo je David , moj .... drug . - njegova reakcija me je zaprepastila , ne mora da ga napada odmah ...
D : Ćao ! - mahnuo je svima
A : Ček ček , pričala si mi da imaš dva glasa u glavi jel da ? On je jedan od njih ?
Ja : Da . Zato sam imala blokadu moći i kasnije otkrila sve . Davide , ovo su Alex moj brat blizanac , Kris , Kajl , Zed i Ela . A ovo su Šona i Džejms oni...- pokazao mi je rukom da stanem
D : Znam sve što i ti , ne moraš da objašnjavaš .
Svi su se pozdravili sa njim . Kris ga je i dalje čudno gledao . Iz nekog razloga mu se nije dopao .
Usledio je nastavak testiranja dok svi nisu isprobali simulaciju . Uglavnom su isto kao i ja reagovali , tačnije : tresli su se , znojili i pričali nešo nepovezano . Samo je Šona mogla da vidi strahove svih nas . 
Na kraju nam se obratila .
Š : Nađimo se za sat vremena ovde , do tada ćemo direktorka i ja odlučiti koga šaljemo .
Vrhovni : U  redu .
Ja : Idemo na doručak ljudi , gladna sam . Davide , Džejmse , hajde sa nama !
Dž i D : Može !

Tada smo krenuli zajedno . Sedeli smo za našim uobičajenim stolom i pričali . Trudila sam se da i Davida uvučem u tu priču da ne bi samo sedeo , ali on to radi bez po muke .
E : Kako uvrnuta priča , čak i za nas . Znači imaš još jedan glas u glavi .
Ja : Da , zove se Ignjat .
A : Kada će on izaći ?
David i ja smo se pogledali .
D : Ja sam izašao pokazavši svoju najveću vrlinu , to važi i za njega . Ne znamo tačno kada će se to desiti .
Alex je klimnuo na to .
Z : Jeste li vas dvojica uopšte bilo kakva magična bića ili ste ljudi ?
Dž : Imali smo časove vezano za to . On ne bi mogao da se pojavi u ovoj dimenziji da je čovek . Možeš biti bilo koje vrste .
D : Ja takođe posedujem element . Vatru preciznije .
Videvši da ne želi dalje o tome , skrećem sa teme .
Ja : Znate li ko su bili prošli predstavnici ? - nisam pitala nikog određeno sem što sam pogledala u Džejmsa . Uzvratio mi je pogled i odgovorio .
Dž : Na žalost , ne . Iz nekog razloga je to tajna .

Koliko sam do sada shvatila , treba da uradimo ono što prethodnici nisu iz ko zna kojeg razloga uz neke dorade . Plan je dobro zvučao . Dogovor u vezi sa čuvanjem leđa važi . Sve će biti okej . - uveeavala sam sebe dok smo išli nazad u dvorište . Vreme nam je brzo prošlo . Koga li će izabrati ?
Pojavljuju se Šona i direktorka .
Dr : Davode , rečeno mi je kako si dospeo ovde . Molim te da pođeš sa mnom radi nekih protokola i dokumentacije...Išao si pre ovde , ostala ti je još jedna godina do završetka zbog nekih prekora...Time se moramo pozabaviti .
David mi je pokazao da ćemo pričati . Ubrzo je otišao sa direktorkom a mi smo ostali sa Šonom .
Š : Teška srca smo odabrale izabranog . Svi vi ste sjajni i zapanjujuće se nosite sa simulacijom . Ipak  , jedan/a je izabrani / a , a to je....

My New Life ✔( prva knjiga )Donde viven las historias. Descúbrelo ahora