PETO POGLAVLJE

67 12 1
                                    

Jenny je bila bespomoćna dok ju je Chris silovao. Prepustila se svemu i čekala da svrši, jer joj odupiranje nije baš pomoglo. Mrzila je samu sebe što se udala za tog čovjeka. Što je najgore, nitko od njezinih bližnjih neće ni znati što se događa zato što on ima njen mobitel i dopisuje se sa svima kao da je sve u najboljem redu.
Gdje je Bog sada? Sad kad ona ni kriva ni dužna mora trpiti nasilje.

Ujutro se probudila i prisjetila se što se dogodilo. Odmah je otišla pod tuš i pokušala oribati njegov trag sa sebe. Voda je ispirala njezine suze s lica. Skupila se na pod tuš kabine i plakala. Šum vode prikrio je njezino jecanje i plakanje.
Vratila se na krevet, došao je Chris noseći joj hranu i bocu vodu. Čim ga je vidjela skočila je na noge i počela ga napadati.
"Kučkin sine pusti me više van" Vikala je na njega i udarala ga rukama i nogama, ali bila je slaba pa njega nije ništa boljelo.
Odgurnuo ju je na pod i ugurao joj tabletu u usta, svakodnevno ju je trovao tim tabletama za smirenje. Nakon samo manje od pet minuta tableta je počela djelovati i Jenny se smirila i vratila se u krevet.
"Možeš li mi bar donjeti još knjiga, ove sam sve pročitala." Lijepo ga je zamolila dok je uzimala ručak koji joj je donio.
"Hoću ljubavi. Večeras idemo na večeru sa Antoniem i Lucy." Dao joj je poljubac u čelo i otišao na kat. Ponašao se kao normalan čovijek, a ne psihopat koji svoju ženu drži zaključanu u podrumu i maltretira ju. Nakon pet minuta vratio se sa tri nove knjige i opet otišao. Sada njena kolekcija od četiri knjige proširila se na sedam.
Jenny je dan provela čitajući knjigu, radovala se večeri jer će napokon vidjeti ljude koji će joj pomoći.
Njezin digitalni sat na noćnom ormariću pokazivao je 18.10 sati kad je začula otključavanje vrata.
Chris joj je donio smeđu usku haljinu do koljena, crne cipele na petu te šminku i peglu za kosu.
"Imaš trideset minuta da se spremiš, požuri."
Brzo se bacila na posao, nikad se nije uspijela spremiti u trideset minuta, ali sad će morati.
Obukla se, našminkala  i taman je došao Chris kad je peglala zadnji pramen svoje smeđe kovrčave kose.
Na izlasku joj je dao crnu torbicu i krenuli su autom do restorana "Golden palace".
Kad su stali na benzinskoj, Chris ju je izvukao van iz auta i morala je biti odmah uz njega kako ne bi pobjegla. Otišli su platiti i Jenny je odlučila iskoristiti priliku. Za blagajnom je stajao dečko od koji dvadesetak godina. Dok je Chris tražio novčanik po odijelu Jenny je, misleći da će se spasiti povikala.
"Molim te pomozi mi on me maltretira."
Dečko se sav uznemirio kad je vidio očajnu djevojku te pogledao bračni par.
"Draga opet si zaboravila uzeti tablete?" Nasmiješio se Chris uplašenom blagajniku koji nije znao što bi učinio.
"Ispričavam se na ovome, moja supruga nije sva svoja, luda je, ako to moram tako grubo reći. Imala je veliku tragediju u obitelji i počele su joj se priviđati stvari i već je šest mjeseci na lijekovima. Sam uzdržavam naše dvoje dijece." Rekao je to Chris tako uvjerljivo da bi čovjek stvarno pomislio da je to istina.
"Stvarno? Žao mi je gospodine, slična situacija je bila sa mojim ocem, znam kako vam je."   Rekao je momak pun sažaljenja.
"Nee ne razumijete uzeo mi je mobitel, truje me sa tabletama, zatvorio me u kuću..Zovite policiju." Jenny je idalje pokušavala doprijeti do mladića.
"Dušo, mobitel ti je u torbici. Tablete piješ kako bi se osjećala bolje." Otvorio joj je torbicu i unutra joj se nalazio mobitel. "Doktori mi savjetuju da je najbolje da ju odvedem u ustanovu, ali jednostavno nemam srca to učiniti. Čuvaj se mladiću i zadrži ostatak, doviđenja"
"Hvala gospodine. Nadam se da će vaša supruga biti bolje. Doviđenja!"
Chrisov izraz lica se promjenio čim su napustili trgovinu na benzinskoj postaji.
"Znao sam da ćeš pokušati ovako nešto." Rekao je bijesno čim su ušli u auto.
"Ti si obično smeće! Proklet bio dan kad sam se udala za tebe."
Stisnuo joj je vilicu svom snagom i zaprijetio. "Budi dobra, siguran sam da ne bi željela da se nešto dogodi tvojoj sestri. Udaje se za mjesec dana"
"Udaje se?"
"Da, tako je."
Njezina starija sestrica se udaje, a ona nije imala pojma. Pita se hoće li joj Chris dozvoliti da ide na njezino vjenčanje. Stigli su u restoran i sastali se sa prijateljima. Cijelu večer je glumila Chrisovu sjajnu suprugu punu ljubavi.
"I, novopečeni mladenci, kako vam je u braku? Je li pala prva svađa?" Upitao je znatiželjno Antonio dok je jeo odrezak.

"Sjajno je, ne može bolje. Toliko volim svog Chrisa da ne mogu izdržati bez njega dok je na poslu, samo o njemu mislim. Toliko se volimo da nismo još ni jednom povisli ton jedan na drugoga, a kamoli posvađali se, je li tako ljubavi?" Počela se smijati samoj sebi koliko je laži izrekla u par rečenica.
Toliko je željela vrištati i moliti ljude za pomoć, ali je znala da Chris ima svoje ljude i kada bi završio u zatvoru nešto bi se grozno desilo njoj ili ljudima do kojih joj je stalo.
Kad su se vratili kući, vratila se u svoj tmurni, samotni podrum bez oklijevanja.
"Chris, ovdije sam tako usamljena, možeš li mi kupiti nekog ljubimca. Mačku na primjer?"
"Vidjet ćemo kako ćeš se ponašati" Zatvorio je vrata za sobom i zaključao ih, a Jenny je oprala zube, umila se i otišla na spavanje.

_________________________________________
Bok ljudi! Samo se želim zahvaliti Myrinnado na predivnom coveru, pre zadovoljna sam <3

Siluete U OgledaluWhere stories live. Discover now