Siluete U Ogledalu

SEDMO POGLAVLJE

Bilo je nedeljno jutro, već druga nedjelja kako je Chris uveo da od 13 sati popodne pa do 20 sati navečer, Jenny može provesti nedjelju s njime u kući. Jako se veselila tome zato što je mogla gledati televiziju koju već mjesecima nije gledala.
Čim se ustala obavila je sve što je trebala u kupaonici i čekala je na krevetu da Chris dođe po nju. Čula je kako se okreće ključ u bravi pa je požurila prema vratima.

Došla je u prizemlje i napokon osjetila toplinu sunčevih zraka koje su dolazile iz prozora. Prolazeći hodnikom vidjela je svoj odraz u ogledalu. Malo košćato tijelo i blijedo lice su je uznemirili. Godinama je vodila zdrav život uz treninge održavajući odgovarajuću težinu uzalud. Sigurno je smršavila i više od petanestak kilograma.
Sjela je na kauč i uzela daljinski u ruke.

"Hej ne bi li prvo sredila ovaj nered ovdje, a onda gledala televiziju. Molim te." Rekao je to više kao zapovijed, a ne molbu.
Nije mu se željela protiviti, skupila je prljave tanjure i čase koji su bili u dnevnom boravku i blagavaonici i odnjela ih u kuhinju. Dok je skupljala ostale tanjure u dnevnom boravku za oko joj je zapeo kalendar na zidu, sjetila se Isabelinog vjenčanja.

" Ajme! Pa uskoro je sestrino vjenčanje moram si kupiti neku lijepu haljinu, molim te."
"Kakvo vjenčanje?"
"Pa Isabelino, obećao si mi da ćemo ići"
"Ti si stvarno mislila da sam ja ozbiljan? Ma daj molim te, siguran sam da će vjenčanje dobro proći i bez nas"
"Molim?!"
"Čula si me, ne idemo nikamo. Poslat ćemo im već neki svadbeni poklon."
"Chris ne možeš mi to napraviti" Povikala je na njega.
"Zaboravi na to." Odgovorio je mirno kao da uživa u njezinoj patnji.
"Slušaj me, idemo na to vjenčanje ili ću..."
"Što ćeš?" Prekinuo ju je
"Ili ću se ubiti" Uzela je nož sa stola i prislonila ga na vrat.
Chris je dotrčao do nje i izbio joj nož iz ruke koji je odletio na pod. Jenny je počela vikati i udarati ga.
Počeo joj se smijati u lice i uzvratio udarac. Jenny je pala na pod dok se on iživljavao na njoj. Mislila je da će umrijeti od boli.
Skupila je posljednju snagu i ustala na noge kad ju je prestao udarati, Chris je bio okrenut leđima i pisao poruku na mobitelu. Jenny je iskoristila priliku i zgrabila sa stola tešku kristalnu vazu i slomila je njemu o glavu. Chris se istog trena srušio na pod. Drhtala je od straha, ali napokon se spasila. Uzela je ključeve iz njegovog džepa na hlačama i novac iz novčanika. Opipala mu je puls ali ga nije bilo. Na izlazu je pokupila svoju torbicu koja je stajala na ormariću kraj vrata, u kojoj je stajao njen mobitel i novčanik sa dokumentima. To je torbica koju je imala uvijek kad bi sa Chrisom išla na večere.
Odjurila je van iz kuće pokušavajući što brže ići, ali bol u rebrima ju je spriječavao. Bila je bosa, ali bilo ju je strah da će se Chris nekako probuditi pa nije uzela cipele. Sjela je u auto i zaputila se k Isabel. Pokušavala ju je nazvati, ali mobitel naravno nije imao karticu pa pozivi nisu bili mogući.

Nakon sat vremena vožnje autoputom stigla je pred Isabelinu kuću. Zvonila je neprestano dok se nisu otvorila vrata gledajući oko sebe je li Chris u blizini.

"Jenny?!!" Sestra joj je otvorila vrata i vidjela ju prestrašenu punu modrica.
"Jenny pričaj samnom što ti se dogodilo?" Ispitivala ju je dok je Jenny još uvijek drhtala i plakala na kauču.
Kad se smirila sve je ispričala Isabel koja se rasplakala i zgrozila od užasa.

"Idemo odmah na policiju."
"Neee. Završit ću u zatvoru. Ubila sam ga."
"Molim?"
"Da. Jedino tako sam i uspjela pobjeći od tog manijaka."
"Sestrice moja." Nježno je zagrlila Jenny da je ne ozlijedi i nastavila plakati.