Samoća je kao tama
Koja se nadvila nad nama.
To je pusto ništavilo
Koje se u nama nastanilo.
Pustinja bez vode,
Tmina bez svjetlosti.
Nitko da nam dođe,
Bez zrna nježnosti.
U srcu se našem sakrila,
Kao čahura leptira,
Ali on će dobiti krila,
A mi nikad prijatelja.
