Negdje, u dubinama njezinih očiju,
Izvirao je sjaj njezine dobrote,
U njima je plamsala turobna tuga,
Vidio sam, u njima, čistu nevinost.
Ljepota je treperila iz njezinih očiju,
kao što zvijezda treperi u tmini,
nisam mogao maknuti pogled,
od tih svjetlucavih očiju.
Osjećao sam to – nekakvu čaroliju,
Tu privlačnost iz njezinih očiju,
Kao da me lagano dozivaju:
Dođi, dođi, uzmi me!
Blistava dva oka njezina,
Slušam ih kako šapuću o njoj.
Kao da kroz njih,
Dopirem u njezinu dušu.
