Past will come for you(Neymar Jr FF)

4.dio

~pjesma:Mr.Black ft. Bato-Kako da zaboravim?♥♥

Christina's p.o.v /znam da sam rekla da ju više ne budem spominjala,ali dobila sam jednu ideju,još bolju nego što sam i zamišljala/

Da li je Manuela stvarno upravu?Da li da odem u Barcelonu...kod njega,pojavim se pred vratima..kažem mu sve i zagrlim ga najjače što mogu?

"Gospođice Cabello...nešto sam vas pitao.."razljućeno je rekao profesor.

"Oprostite..što ste me pitali?"

"Koliko iznosi korijen iz 2500?"uf,što me baš to pita,kada mi korijeni ne idu..

"Uhm...iskreno ne znam."

"Ne znate?Pa i za neznanje postoji ocjena.."rekao je te zapisao jedinicu u imenik.Ugh,još mi je samo to trebalo..

"Sada će te sljedeći put paziti,ja se nadam.."nadodao je te nastavio dalje predavati.

Ponekad se zapitam da li je ovo fakultet ili osnovna škola.Nekada se stvarno prema nama ponašaju kao da smo osnovnoškolci,a ne ljudi od 20 godina...oke,u mom slučaju malo više,no ja to jako dobro skrivam..

Inače imam 26 godina,samo izgledam kao da sam 20-godišnjakinja,a to mi u ovom slučaju godi.Kada sam prvi put došla ovdje,skoro su me prepoznali.Ali ja sam im vješto slagala da mi je Christina Maia Cabello moj najveći idol,i da zato imam kosu kao ona,a za ime i prezime..pa to sam rekla da me tako majka nazvala.Jedva su mi povjerovali.

Ja živim u centru Londona,kod tete i tetka.Roditelji su mi u Barceloni,i oni znaju da sam živa ali zabranila sam im da ikome govore o tome.Teta i tetak imaju dvoje djece.Jedan od 8 godina i jedna od dvije.Baš su slatki.Mali se zove Mike a mala slatkica je Ariana.Uvijek kada dođem sa fakulteta obavezno se igram sa njima.Jednostavno me opušta.Mike-u pomažem sa školom.Nekada ga i odvezem u školu.

"Što ti je bilo?"upitala me Manuela pod odmorom.

"Ti i tvoje gluposti..eto što.."ljuto sam rekla promatrajući kako svi studenti veselo izlaze iz učione.

"A da nije on u pitanju..."

"E pa da to..."

"Predomislila si se?Otići ćeš tamo?"uzbuđeno je pitala.

"A ti se mene želiš riješiti..."nasmijano sam odgovorila.

"Ne,ne želim..samo pitam."

"Ne znam...nisam sigurna,što ako me više ne voli?Što ako ima novu curu..i onda se ja se pojavim kao neki idiot i pokvarim mu cijeli život...nikada si to ne bih mogla oprostiti..."

"On da te više ne voli?Ma molim te Chris..on te voli više od svega!jJest da ga baš i ne poznam...ali sigurna sam,a i prema onome što si mi pričala..ma 100% te još uvijek voli."rekla je samouvjereno dok sam ja samo slijezala ramenima.

"Ne znam...ali,ako je nastavio dalje...ne želim mu kvariti tu idilu sa tom posebnom curom.."opet sam rekla,a Manuela je samo preokrenula očima.

"U redu Chris...ti odluči,tvoj život tvoja stvar,pošto mene ne želiš slušati;nemam pojma što da ti kažem osim..ajmo na sat engleske književnosti,znaš kakav je profesor Burke ako netko kasni."odvratila je te smo se uputile prema učionici gdje se predaje engleska književnost..ubitačno dosadan predmet...

Sjele smo svaka na svoje mjesto te izvadile knjige.Par minuta nakon Manuele i mene u učionu je ušao prof.Burke.Stariji profesor,prosijede kose sa ogromnim naočalama okruglog okvira.I sa tri zlatna zuba.Govore kako je on najstroži profesor na fakultetu,ne popušta nikome..i on nema miljenikaa.Pred njim smo svi jednaki.Mlada,glupa stvorenja...tako nas on zove.I još nas zove balavcima,derištima..ma ima puno nadimaka.