Past will come for you(Neymar Jr FF)

17.dio

Hvala vam na 3 tisuće čitatelja :) a sada uživajte u čitanju♥
---------------------------------------------
~Imati tisuću prijatelja nije čudo.Čudo je imati prijatelja koji će uz tebe biti kada tisuću onih 'prijatelja' bude protiv tebe~

"Priznala ti je?"pitala sam ga noseći mu vodu da se malo smiri.Trenutno sjedi na kauču i pokušava se smiriti.

"Nije ona...već Jotace.."

"Neymar..ja žao mi je,ali stvarno.Evo..popij vode,biti će ti bolje"

"Ti,ti si znala za to?Znala si da me vara?"

Nisam mu ništa govorila,šutila sam..i ta šutnja je govorila svoje.

"Zašto?Što sam ja Bogu skrivio?!"viknuo je na što sam se stresla.

Ljuto je ustao i onako bijesno šetao vamo-tamo po dnevnom.Pomalo me nervira,ali ne želim mu išta govoriti.

"Neymar..nisi ti kriv što je Bruna kurva"rekla sam smirenim tonom.Samo me prostrijelio pogledom..no skrenuo je pogled čim je Bruna ušla u boravak.

Neymar se zacrvenio kao paprika u tom trenutku.Bio je bijesan.I to jako.Stisnuo je šake kao da se sprema u boj...mislim da će se nešto loše dogoditi uskoro.

"Neymar..."započela je 'očajna' Bruna"ja...žao mi je!Nisam znala što radim i..."

"Prekini!Dosta mi je tvojih laži!Odlazi"viknuo je.

"A-ali molim te..samo jednu šansu.Kunem se da ću biti bolja!"suze su joj kliznule.Možda i ne laže...

Neymar je bijesno krenuo prema njoj..zamahnuo je rukom i......sve mi se zacrnilo pred očima.

-ujutro-

Otvorila sam oči,ali ih onda odmah zatvorila.Ovo svijetlo je prejako.Glava me boli kao nikada do sad...osjećam se kao da me netko opalio snažno po glavi.Čak se ničega ne sjećam..

Ustala sam iz kreveta,pritom malo zateturala prema naprijed.Naslonila sam se na stolić na kojem je bilo ogledalo.Pogledala sam se i...

"Aaaaaaaaa"

"Š'o je bilo?Gdje gori?!"uplašeno je utrčao Neymar.

"M-moje oko!Imam ogromnu masnicu na njemu!"očajno sam viknula.Ajme,tko me je unakazio?"Sada izgledam kao da sam došla iz rata..u kojem sam dobila u oko!"

"Chris...ja žao mi je."tužno je rekao,grleći me.

"Zašto je tebi žao?Mislim nije da si me...."a onda sam se malo po malo počela prisjećati svega od sinoć.

"Bojim se da jesam....ali slučajno Chris!Nije bilo namjerno"rekao je opravdavajući se.

"Neymare!!Pa...pa ti si me unakazio!Unakazio si moje lice...moje oko izgleda kao ogromna zrela šljiva!Čovječe jedva gledam na to oko!"izderala sam se na njega.

"Tko te tjerao da štitiš Brunu?"

"Štitim?!"u čudu sam rekla.Samo je klimnuo glavom,pa izašao iz sobe te krenuo u boravak,a za njim i ja.

Sjela sam name kauc pa upalila TV.Na tom tv-u ništa zanimljivog.

"Boli li te jako?"odjednom me upitao.