Čari života : Nebo

8

Spava mi se. Hoću spavat...
Jesam li već spomenula da mi se spava?Osjećam se kao da je na mene sjelo krdo slonova, ispravak krdo teških jako teških slonova.Naravno kao i uvijek trenutna životna situacija pogoršava moju žudnju za snom.

Kao prvo imam vanzemaljca u sebi. Kao drugo okupljena sam čoporom vanzemaljaca skućena na jednom malom kauću. Kao drugo četiri ujutro je, a ja bi za tri sata trebala bizi sva vesela i vedra kao snjeguljica pozdravljajući ptice i veseliti se povratku u školu. Četvrto je to da tata voli Ethana više od mene...

"Jeste li više gotovi sa poetičnim pozdravljanjem jer ja bih voljela otić spavat. " Jaukala sam. Ethan se nasmješio, a tata me prekorio pogledom.

"Kakav je to riječnik Hator?" Srdito me pitao. Prije nego što sam uspjela išta progovoriti i pogoršati situaciju sa svojim poganim jezikom i vrlo razvijenim rječnikom Ethan je uskočio u pomoć.

"Ma sve je uredu Koprivko samo je umorna i malo je hormoni peru." Nježno je odgovorio Ethan. Koprivko? Oho! Moj tata nije bio ovako ljubazan prema nekome odkad se ulizivao prije deset godina bivšoj susjedi kako ima lijepu kosu samo da mu posudi šećer. Naravno njemu se nije dalo otići u dućan pa zbog toga mislim da sam lijenost pokupila s njegove strane. Naravno čim se vratio u stan počeo je gunđati kako joj kosa izgleda kao metla iz četrnaestog stoljeća.

I jesam li ja to čula da mene hormoni peru? MENE HORMONI PERU? Zadavit ću ga vlastitim rukama. Ethan je primjetio kako mi para izlazi iz ušiju te je napokon ustao s kauča.

"Koprivko bilo nam je drago, ali mislim da je vrijeme za spavanje." Tata je kimnuo glavom i produljio u svoju sobu u kojoj je Ace hvala dragom Bogu cijelo vrijeme mirno spavao.

E sad. Pitanje desetljeća je kako ću ugurati petero ljudi u svoj sobićak.

"Imaš malu sobu." Žalila se Viki.

"Znam. To me trenutno i brine, ali sve se da rješiti. Viki ti di samnom na krevetu, a vi trometarske žirafe ste na podu." Zgroženo su me pogledali.

"Ali nema mjesta za sve nas na podu." Žalio se James.

"Normalno da ima." Došla sam do ormara i počela iz njega vaditi pokrivače,deke i jastuke.

"Al je kraj prozora on ima svoj podni kkrevet. James ti staneš u podnožje kreveta, a Ethane oprosti, ali ja nisam kriva što si toliko visok ti ideš u kupaonu."

"U kupaonu?" Blenuo je.

"Pa tehnički pola tebe ide unutra." Viki se nasmijala na to i pomogla mi napraviti krevete na podu za ove izgubljene vanzemaljske dušice koje su zgrožene jer spavaju na podu. Svatko se smjestio u svoj kutak za spavanje osim Ethana kojem je polovica tijela bila u mojoj sobi, a pola je pak virio kroz otvorena vrata u kupaonicu.

"Dragi Bože tko će me probuditi ujutro." Jaukala je Viki.

"Znam da ja neću." Nasmijale smo se.

***

"Bože koje ste vi lijene napuhane vreće hormona ovo je treći put da vas budim! Zakasnit ćete u školu!" Moj dragi otac je prvo izderao dušu pa zatim zalupio vratima tako jako da se cijela soba zatresla.Podigla sam sam se s jastuka i zgrabila naočale s police.

Mrzim ponedjeljak. Mrzim školu. Mrzim jutra. Trenutno nemam životne energije za disanje, a kamoli za školu. Ethan je kraj mene već bio obučen, a ostatak balerina je taman ustajao iz kreveta.

"Zašto si tako živahan?" Pitala sam ga svojim šarmantim jutarnjim glasom koji zvuči kao melodičan pjev promuklih ovaca.

"Dobro jutro i tebi Hator. Nisam živahan samo mi je drago što smo opet skupa. Osim toga novi je dan razvedri se malo." Slatko mi se nasmješio.