Čari života : Nebo

7

"Golubovi jeste gotovi?" Čaroliju našeg poljupca prekinuo je oštar žensi glas sa trunkicom sarkazma u sebi. Ethan je nježno odmaknuo svoje usne od mojih, ali me još ubijek čvrsto držao u zagrljaju. Otvorila sam oči i pogledala pred sebe. Viki je sva vesela stajala kraj dvoje namegođene magaradi zvane James i Al.Oh kak divno! Cijeli moibijski čopor je tu! I toliko o tvom odmoru od Moibije i vanzemaljaca Hator. Izvukla sam se iz Ethanovog zagrljaja i potrčala prema Viki. Viki me čvrsto zagrlila,no brzo me pustila i pljusnula me po prtima.

"Auu! Čemu sad to!" Zajaukala sam kao beba kojoj je netko uzeo dudu. Viki se namrštila.

"To ti je za sve tvoje gluposti koje si napravila.Gdje ti je bila pamet da trudna bježiš iz Moibije! I to bez da mi kažeš. Sram te bilo ti tvrdoglava tuko!"

"Oprosti Viki."

"Oprostit ću ti nakon što se najdedem i naspavam trenutno nemam energije za velike kozmičke poslove kao što je opraštanje." Nasmiješila sam se. Velike su mi se ruke obujmile oko struka, a meke su mi uste otisnule nježan poljubac u tjeme.

"Hator ajmo doma." Rekao je Al zjevajući. Ethan se na zvuk njegova glasa ispravio i nježno me odgurnuo prema Jamesu.

"Ti!" Ljutito je zarežao.Al se odmah sav ustrtario i podigao ruke u zrak u znak predaje.

"Ethane, dragi moj prijatelju nemoj me ubiti molim te.Samo sam radio ono što me ona zamolila."Udario je leđima u vrbu. Ethan mu se skroz približio tako da su ih je djelilo samo pola metra.Viši je od Ala za glavu i pol tako da je Al kraj njega upravo izgledao kao žrtveno janje.

Bože molim te da smire svoje testosterone i da ne bude krvi jer ću povratiti na licu mjesta. Ethanu se odjednom pojavio osmijeh na licu i čvrsto je zagrlio Ala.

"Hvala ti što si je čuvao." Rekao mu je gušeći ga zagrljajem. Ispustio je Ala i bratski ga potapšao po ramenu.

"I hvala ti za pismo bez njega nebi sas bio ovdje." Rekao je Ethan. Kakvo pismo?

"Pismo?" Zbunjeno sam pitala Viki.

"Da.Al je ostavio pismo Ethanu da si trudna i sigurna na Zemlji." Rekao je James. Namrštila sam se i počela koračati prema Alu.

"O je li? Jesi li ostavio pismo Al? Ha?" Ljutito sam ga pitala.

"Napravio sam to zbog tebe Šećeru. Ethan je imao pravo znati gdje su mu dijete i njegova majka pa sam mu napiso pismo."

"O jesi li?"

"Hator imao je samo dobre namjere ne moraš..." Ethan me pokušavao smiriti.

"Ethane ne mješaj se i makni mi se s puta inače ću te istorpedirati na Mars!" Ošinuča sam ga pogledom. I tako se dvometraški ubojiti i veoma zgodni div maknuo s puta srditom štakoru.

"Mislila sam da je to bila tajna!"

"Šećeru znam, ali..."

"Alfie šuti dok ja pričam!" Al se uozbiljio i zašutio.

"Ja ti nisam mekana kao Ethan da ću te grliti kada napraviš glupost, a nisam ni baš poznata po milosti. Ali ovaj put! Upijaj moje riječi Al! Samo ovoj put! Napraviš li još neku glupost koja samo onkrzne moj živac i zauvijek ću te zatvoriti u taj prokleti lift kojim si opsjednut! Je li ti jasno! "Stala sam na prste i unjela mu se u facu, ali zapravo sam se unjela u njegovom vratu. Al je kimnuo.

" Jasno Šefe Šećeru! "Pobjednički sam se nasmiješila.

" A sad ajmo doma jer me bole leđa. "Jao kako samo volim naređivati drugima! Savršeno savršenstava! Okrenula sam se i počela  hidati prema zgradi,a Ethan se u sekundi stvorio kraj mene i počeo me obljetati kao gladna roda debelu žabu.

" Jesi dobro? "Zabrinuto me pitao. Da muški mozgu donro sam! Bole me leđa! Ne rađam i nisam još na samrti.

" Da dobro sam samo mi krila trenutno izlaze van iz leđa pa me malo boli to je sve. "Nasmiješio se.

" Već sam se počeo pitati kada ćeš ih dobiti. "

" A nisi se sjetio obavjetiti me o tome kako ću imati dodatke na leđima. "

" Nisi se sjetila obavjestiti me da si trudna s mojim djetetom. "Namršila sam se.

" Fer. Dobro. "

" Kako je beba? "Pitao je usmjereći pogled na moj trbuh.

" Oh, Tovar je dobro. "

" Tovar? "

" Da Tovar. Tako ja zovem bebu. "

" Dijete nam zoveš po magarcu. "Sumljičavo me pogledao.

" Da. Imaš li nešto protiv toga? "

" Možda. "

" Pa dragi moj navikni se na to jer meni se taj naziv baš sviđa. "Zakolutao je očima.

" Jer muško ili žensko?"

" Ne znam Ethane. Polako,ali imam osjećaj i prilično sam sigurna da je muško. "

" Stvarno? Kako to? "

" Ne znam. Jednostavno uvijek kad se zamišljam u ulozi mame imam sliku muške bebe. "

" E vidiš ja bi baš volio da je curica."

" Je li? "

" Da. Htio bi malu curicu koja bi bila predivna na tebe. "Nasmijao se.

" Misliš želiš živjeti s dva ubojita demona?"

"Da." Obgrlio me rukom omo stuka i nosmom mi promrsio kosu.

"Hatooooooooooor! Hator ljubavi gdje si!!!" Začulo se glasno vikanje i zazivanje mog imena. Podugla sam pogled i ugedala legendaran prizor.S vrha zgrade sa širom otvorenog prozora virio je moj otac glasno zazivajući moje ime u gluho doba noći! Hvala tata što si obzanio susjedima da me nema i da si vrlo brižan i obrziran otac.

"Tata dolje sam!" Vikala sam.

"Gdje!" Vikao je.

"Dolje! Tebi ispid nosa!"

"A tu si!"

"Da!"

"Dođi doma!"

"Evo me!" Mislim da nas sujedi upravo prokkinju u mraku i zovu policiju. Majko moja s kim sam ja u rodu. I onda samu sebe pitam zašto sam takva. Takva si zbog svojih gena koje su ti tvoji ludi rodutelji dali Hator. Bože pomozi mojim živcima ako će tovar pokupiti više stvari s mamine strane!

****

Evo mene nakon 599 godina. Očito kad kažem da će nastavak uskoro to uskoro znači 4 mjeseca hahahha.Trenutno se namjeravam malo više posvetiti wattpadu jer nemam pametnijeg posla u životu. Nastavak je kratak, ali nasam se da vam se sviđa.

bb