Čari života : Nebo

4

Onaj velebni osječaj izbačenosti pljusne nas sve ponekad po glavi isto kako je i sada pljusnuo mene.Al i Analy su se priljepili jedno za drugo i nikako da se odljepe. Ja sam iza njih s Aceom koji spava i slušam Alovo mumljanje i Analyno smijuljenje. Povratit ću. Što se Alovih cipela tiče gospodin si je kupio cipele i to pogodite koje. One koje su me spašavale svo vrijeme dok sam bila u Moibiji. Kupio si je četiri para japanki. Opet japanke!

Kada bi mi život bio knjiga zvao bi se : ' Životne patnje jedne japanke'

Naravno kad sam mu pokušala objasniti da ne može nositi japanke zimi, ali tvrdoglava mazga ne sluša. I onda meni kaže da sam ja ovdje tvrdoglava. Na kraju mu je Analy objasnila kako će mu biti hladno za prstiće i naravno da ju je poslušao i kupio si kožne čizme.Tko bi još slušao staru dosadnu Hator! Iskreno dosadan mi je život na Zemlji. U Moibiji sam barem mogla proklinjati profesore i grliti Ethana. Ovdje ću sutra proklinjati profesora, a grlit ću deku. Dobro je. Nije se baš puno toga promijenilo. Tovar je živ,ja sam živa i svi smo živi i zdravi skupa.Pitam se koliko bih još izdržala dugo živjti u  Moibiji da nisam zatrudnjela.

Vjerojatno ne puno s gunđanjem mije pametne majke. Uh! To vražje svakodnevno prigovaranje je užas. Kao da ti netko konstantno kao ptica kljucka po glavi. Isto tako ne bih mogla podnjeti kletvu plakanja. Naravno još uvijek plačem pogotovo sada kada sam trudna i kada i kad sam kratko rečeno vreča puna hormona koja ima još jednu vreču u sebi. Ali s obzirom da sam trenutno Moib u ljudskom obliku moči kletve su se ipak malo smanjele.

"Šećeru jesi li dobro?" Pitao me zabrinuto Al. Trguna sam se i pogledala ga.

"Da, da jesam.Samo sam se zamislila." Kimnuo je,a zatim su i moj i njegov pogled pali na Analy koja je izgledala vrlo iznenađeno kao da je vidjela duha.

"Šećeru?" Pitala je zbunjeno.

"Da Šećer je njen nadimak." Ponosno je izjavio Al,a ja sam samo zakolutaka očima.

"Da ja sam Šećer premda sam mu zaprijetila smrću već više od sto puta još me uvijek nije prestao zvati tim besmislenim nadimkom." Al se na ti samo pobjednički nasmiješio. Ah! Smrad jedan samo neka se on smijulji. Tko se zadnji smije, najslađe se smije.

"Oh, znači vas dvoje ste ono, zajedno?" Pitala je razočarano.

"Ko? Ja i Al? Fuj! Rađe bih bila u braku s nilskim konjem nego s njim, a i sama znaš da ne padam na plauše."

"Uredu onda." Sretno je izdahnula.

"Zašto si mislila da smo zajedno?" Sumljičavo ju je pitao Al.

"Pa zbog ovog sa Šećerom i sve to..." Analy se zarumenila i pognula glavu, a na Alovom licu se pojavio zadovoljan osmijeh.

"Ne trebaš biti ljubomorna na Šećer. Ona je pronašla već svoga princa, a koliko vidim ti svog još nisi je li tako Ljepotice?" I evo njega opet s nadimcima. Oh, Analy moja Analy sama si si kriva. Analy se slatko nasmijala i uputila Alu zavodnički pogled.Zovite spremačicu jer ću se ispovračati ove sekunde ne prestanu li s tim ljubavnim besmislicama.

" Analy žao mi je,ali nikada više nećeš čuti svoje ime iz njegovih usana." Analy me nije ni čula samo je buljila u  Ala kao da je posljednje i jedino muško na svijetu. Ma čemu se uopće trudim. Trbuh mi je glasno zakrulio. Gladna sam. Hoću hranu,sada i odmah.

" Šećeru je li to tvoja mala kockica šećera gladna? " Preferiram naziv tovar.

"Tvoja mala kickica šećera?" Sumljičavo me pitala Analy gledajući u Acea koji je spokojno spavao u kolicima.

"Nisam znala da radiš kao dadilja Hator?" Ja da radim. Pfffff... Kao prva posao i ja nismo baš u najboljim odnosima, a kao drugo ja da radim kao dadilja mjenjajući pelene hrpetini  deriščadi. Nema teoretske šanse! Rađe  bih umrla nego čuvala brdo neodgojene djece.

"Ne ne radim kao dadilja An."

"Pa čije je onda to dijete u kolicima?" I krenulo je. Kreće objašnjavanje.

"Moje?"

"Kako to misliš tvoje? Kada si stigla postati trudna? Tko je otac? I kako je to moguće? Mali uopče ne liči na tebe!I kada si mi to mislila reči!" Glasno je vikala, a ljudi su se počeli okretati i zuriti u nas. Jao! Koje li sramote.

"Šššš.Stišaj se. Dobro hoćeš da te se čuje sve do Antartike i natrag? "Prošaptala sam

" Kako da se stišam kada mi najbolja prijateljica nestane inonda se odjednom pojavi sa savršeno isklesanim tipom kraj sebe i djetetom u kolicima? "

" Smiri se An. Ace je mije dijete. Posvojen je na neki način. Pronašla sam ga kako sam plače na ulici."

"Oh. Znači nisi bila trudna?" Smirujuče je izdahnula od olakšanja.

"Ne. Sada sam trudna."

"Ti si što?" Razrogačila je oči.

"Trudna sam Analy.Nosim tovara u sebi."

"Wow!" Trepnula se par puta u šoku.

"Tko je otac?" Pitala me s ozbiljnim kamenim izrazom lica.

"Sječaš se onog novog dečka Ethana? "
Analyna donja čeljust pala je do poda.

"Ethan. Novi prezgodni dečko koji je došao u školu. Opa! Pa ta će beba biti maniken!"

"Nadam se." Nasmijala sam se.

"Introverno gunđalo Hator ulovila najzgodnijeg dečka u školi i nosi njegovo dijete. Wow!" Sramežljivo sam se nasmješila. Prije bih rekla da je Ethan savršeno šarmantni anđeo ulovio štakorsku Hator. Čime sam ja njega zaslužila.

"Je li dečko ili curica?" Pitala me An.

"Ne znam, ali se iskreno nadam da će biti dječak, mali tatin anđeo."

"Hator promjenila si se u ovih par mjeseci."

"Vjeruj mi nisam. Još uvijek sam stara ja. Introvertno nisko gunđalo." Analy se nasmiješila.Iskerno koliko god je  pomisao da ona i Al završe zajedno odvratna i šokantna mislim da An zaslužuje nekoga tko će je bezuvjetno voljeti ma baš i ako to trebao biti naporan Al.

***

Ha. Ha. Ha
Evo mene nakon 3 mjeseca. Nisam ja. Ok jesam. Bila sam lijena i nisam imala inspiracije. Molim vas nemojte me ubiti. Novi nastavak je tu poslije 19.1.2020.
Znam da je kratak i dosadan ali u sljedećm nastavku pišem iz Ethanove perspektive. I ovaj će nastavak izaći u roku od tjedan dana. Obečajem. Ne znam koliko još ljudi čita ovo, ali svima koji čitate od srca hvaka puno mi znači. Čuvajte se korone. Ostanite doma na mobitelu i ležati u krevetu jer je ovo prvi put da mogu pomoći svijetu sa izležavanjem doma. Nadam se da vam se sviđa nastavak i oprostite na greškama.

bb