Čari života : Nebo

5

Ethan's POV

Nestala je, ishlapila, isparila i nema je. Okrenuo sam cijelu Moibiju već tri puta naglavačke i nje još uvijek nema. Tri dana nisam čuuo za Hator ni Acea. Nestali su i nitko ne zna gdje su ni kraljica, ni Alegra pa čak ni Viki koju sam jadnu izmaltretirao malo je falilo da me James zbog toga ne ubije. Školska godina je pri kraju ovdje, a ja se još uvijek sječam tog trenutka kada sam Hator doveo u Moibiju. Bila je tako nevina, ali vatrena i puna života baš kao ruža maleni zagonetni i romantični cvjetak koji je u isto vrijeme tako očaravajuč i živahan. Hator je jednostavno savršena.

Znam da nitko nije savršen, ali ona je. Ona je savršena za mene. Možda nije po drugima najlijepša i najpristojnija cura,ali za mene ona je više od toga. Ona je moja ljepotica i zvijer, moj vrag i anđeo, voda i vatra, noć i dan...
Ona je jednostavno moje sve, a sada je nema.

Sječam kako je početkom godine kraljevska vojska manijački  kucala na vrata moje kuće, mama je sestre odvela na kat i zaključala ih u njihovu sobu. Tata je zaštitnički primio majku oko struka i privio je uza se, a ja sam zatim otvoruo vrata. Te sekunde kroz vrata ušla su četiri visoka gromadna kraljevska vojnika s mačevima u rukama iza njih ušla je kraljica u raskošnoj zelenoj skupocjenoj haljini u koju je bilo prišiveno raznoliko cvijeće.

Majka i otac su se odmah naklonili, a ja malo kasnije jer prije godinu dana bio sam slijep misleći da je kraljica mila i draga žena koja će uvijek svima pomoći.

Kraljica je podigla  pogled i uzdignute glave mrko pogledala u moje roditelje.

"Vojvodo nismo se dugo vidjeli. Mora da ste iznenađeni mojom  nenajavljenom posjetom." Rekla je onim svojim arogantim tonom.

"Moram priznati da jesam vaše veličanstvo. Smijem li pitati čime zaslužujemo vašu posjetu?" Pitao ju je otac pomalo ljutito. Kraljica je rukom pokazala roditeljima da sjednu, a zatim mi se približila stavila svoju taknu ruku ma moje rame koja je zatim kliznula niže niz moja prsta. Razrogačio sam oči i izmaknuo se. Odvratno! Stara baba. Namignula mi je, a ja sam je samo nastavio zbunjeno gledati. Produžila ke i sjela za dugačak stol u dnevnom boravku. Roditelji su sjeli nasuprot kraljice i pomalo uplašeno joj se smješkali. Ja sam ostao stajati naslonjen na zid s prekriženim rukama.

"Pa Rafaele stvarno me iznenađuje tvoj ukus s toliko novaca i stim položajem kojeg imaš mogao bi živjeti u palači, a ne u drvenoj kućici." Majka se namrštila i na licu joj se moglo očitati da je malo falilo da ne pljusne kraljicu, ali suzdržala se.

"Vaše veličanstvo, možete li samo prijeći na stvar?" Nestrpljivo ju je putao otac. Vidjelo se je neevozan i da se želi riješiti kraljice što prije.

"Smiri se. Trebam tvoju pomoć Rafaele. Otkrila sam gdje sa nalaze izgubljene princeze Moibije.Vjerno si me služio sve oce godine zato sada trebam uslugu od tebe."Kraljica je ustala i počela hodati lijevo desno po prostoriji.

" Dobro je poznato kako venama moje djece iz prvog braka teku vilinska i moibska krv.Saznala sam kako su moje prve kćeri žive. Svi znamo kako je Koprivko oteo princeze. Mlađu kćer je odmah pri porođaju poslao na Zemlju, a sa starijom je par godina kasnije pobjegao. Hator i Alegricija se nalaze na Zemlji i vrlo su moćne.Velika su prijetnja za cijelu Moibiju. Zato trebam tvoju pomoć Rafaele da ih pronađeš i ubiješ ih."Stala je sa šetanjem uzdigla glavu i hladnokrvno nas pogledala.Majka je duboko uzdahnula, a  otac se uspravio i namrštio se.

" Žalim vaše veličanstvo, ali ja nisam ubojica i odbijam ubiti te dvije djevojke samo jer vi kažete da su prijetnja za Moibiju. Ne sumljam u vaše predpostavke i riječi, ali mislim kako u ovom slučaju ubijanje nije rješenje naših problema." Kraljica je podigla obrvu.