Čari života : Nebo

3

Tko je izmislio dućane? Ako ikada saznam zadavit ću ga jer zbog njega već pola sata hodam s Alom u potrazi za cipelama. Nisam znala da su dečki tako izbirljivi, gori je od neke bogatunčice kojoj je ne markirana roba najgora noćna mora i svetogrđe.

Kada smo ušli u prvi dućan sve je bilo u redu sreća i vedrina isijavali su iz mene. Prišla nam je prodavačica i pitala nas treba li nam pomoć i mi smo potvrdili, tako da je žena prvo išla izmjeriti Alovu nogu. Zlatica nosi broj 45!Koji vrag! Moja noga je 36,a njegova za devet brojeva veća. Huh, div.

Nakon što sam izrazila svoju iznenađenost proklinjanjem bilo je vrijeme za biranje cipela. Alu se nisu sviđale čizme jer je rekao da izgledaju kao konjske glave naopačke. Tenesice mrzi zbog žniranaca koji mu zadaju veliku životnu muku kao da studira kvantnu fiziku i kemiju,a tenesica s čičkom u njegovom broju nema.

I tako idemo mi polako iz dućana u dućan i Al odbija sve moguće cipele. Grom i pako čovjeće hoćeš li se ti odlučiti već jednom?

"Al bole me noge." Izrazila sam svoj umor i nezadovoljstvo na glas, a on me samo nezainteresirano pogledao.

"I što bi ja sad tu trebao Šećeru?" Zbunjeno me pitao.

"Možda se ponašati kao muško jedno u životu." Srdito sam mu odgovorila.

"Šećeru, govoriš li ti upravo da ja nisam muško?"

"Da gospođo Zlatice Zlatić optužujem vas za ne muško ponašanje." Zabavljeno sam odgovorila. Otkriće Alove biljke je najbolja stvar koja mi se dogodila u mom malom bijednom životu.

"Šećeru ti nemaš srca."

"Znam Zlatko, znam." Ponosno sam priznala. Nemam srca jer da ga imam bila bi dobrica, ali pošto ga nemam trenutno sam aktivni zloćinac. Tata je iz podruma izvadio moja stara kolica u kojeg smo stavili Acea koji spava.Kolica na sebi imaju naljepnice :Snjeguljice, Pepeljuge, Zvončice, Male sirene, Trnoružice, Zlatokose...
Da izgledaju malo previše ženskasto. Stvarno se pitam što je bilo mom malom dječjem mozgu da sam toliko obožavala princeze, danas mi se od same pomisli na princeze želučana kiselina počne penjati prema gore iako sam iznenađujuće i ja jedna od njih.

Savršena dobrica u lijepim lepršavim haljinama i raskošnim frizurama koja ima predivan glas kojim očarava svakog muškarca i ne zaboravimo sposobnost pričanja sa životinjama, to je definicija princeze. Premda mi se zečevi i vjeverice koji peru suđe i brišu podove u Snjeguljici jako sviđaju.

Moja definicija princeze ili točnije rečeno definicija mene. Raščupano gunđalo u smrtnički crnim hlačama i majci s naočalama na glavi i vrlo paprenom osobnošću te kokošjim glason i štakorskom visinom. Naravno moja prva riječ nije bila:Majko, oče, hvala, doviđenja, dobar dan...
To je previše uzvišeno za mene. Moja prva riječ je bila onako prosto seljačka riječ meni omiljena za uporabu- prokletstvo.

Osvrnula sam se oko sebe tražeći neku klupicu na kojoj bih mogla odmoriti svoje umorne trudničke noge znam da radim dramu od trudnoće, a nisam ni trudna mjesec dana, ali moram. Oči su mi odjednom zastale na poznatoj ženskoj figuri i sjajnoj dugoj plavoj kosi. Ma je li moguće?

"Analy!" Viknula sam, a figua se okrenula zbunjeno zastala i počela luđački trčati prema meni. Prepustila sam kolica Alu i počela trčati prema najboljoj prijateljici. To je trebalo izgledati epski, ponovni susret dobrih starih prijatelja,smijanje,suze radosnice i zagrljaji. Ključne riječi TREBAO! Realnost je tako okrutna. Potrčala sam kao manijak i u naletu brzine obje smo se zabile jedna u drugu i završile s bolnim leđima na podu. O surovi svijete što sam ti skrivila da ovako kažnjavaš moju krhku kralježnicu.

"Hator jesi to stvarno ti?" Pitala me Analy bolnim glasom, ni jedna od nas nije se ni pomaknula.

"Bi li itko drugi bio sposoban za ovo Analy?" pitala sam je buljeći u strop. Leđa me ubijaju. Osjećam se kao da netko ore po njima. Mogu se kladiti da su mi se kralješci odvojili jedni od drugih i da mi kičma sad izgleda kao lego kockice. A leđna moždina vjerojatno ima tulum jer je nema što više pokrivati jer su se moje kosti kralježnice pretvorile u ruševine.