Riječi su prazne
Utapaju se u baršunastom dimu
Svaka zvuči kao laž
Maske mi stvaraju čireve na licu
Krvare nevidljivo bez prestanka
Glava mi je puna čudovišta
Tjeram ih
Vraćaju se poput poslušnih pasa
Hladnoća mi umara srce
Vrućina razbuktale vene
Izgaram u vlastitom plamenu
Svi se odjednom čine kao hjene
Proždiru me oblaci
Stoje na mjestu a prolaze
Umara me ovo neživljenje
Osuđujuće ulice mračnog grada
Koračanje bez ishodišta
Dom bez topline
I ljudi s nožem u ruci
Kad dođe mjesec, tad je najteže
On voli tužne priče
Pogotovo onu o utapanju
Kako se i sam utapa iza planina
Kad svjetlo obasja naše zlo
...
Nešto iskreno, iz srži negativnih osjećaja..
Kate❤
