Čudno je to, što posvete uvijek čitaju ljudi kojima nisu namijenjene a skoro nikada oni kojima zapravo jesu. Ne znam da li je to olakšanje ili tegoba ali svejedno je pišem samo tebi, J.
Od prve do posljednje riječi — koje će čitatelj u nastavku pročitati zajedno sa emocijama prožetim kroz njih, mislima zagubljenim među paragrafima i skrivenim rečenicama — posvećene su tebi. Nada da ću te nekada sresti mi i dalje ne dozvoljava da prihvatim činjenicu da si 8145 kilometara daleko od mene.
Nadam se da je tamo kod tebe na drugom kraju svijeta sve u redu. Molim te, ostani dobro, zdravo, sigurno i hvala ti na svakom pokušaju da me spasiš demona.
Čuvaj se, najljepša tajno.
♡
ESTÁS LEYENDO
Pariz među nama
RomancePetorka koja odrasta prije nego im je predodređeno. Djeca koja nesvjesno zaborave da su imala djetinjstvo. Već odavno naviknuti na prizore rastavljanja. Ili rastanaka koji imaju lik željezničkih stanica, bolničkih soba i nadgrobnih spomenika. U toj...
