45. deo

1.4K 25 0
                                    

Elena P.O.V
•••
Sleteli smo u Beograd, jos malo, jos tako malo..
Popila sam lek za smirenje, vec smo na putu za moj rodni grad.
Ja: Sta cu joj reci?
Kristijan: Celu ali apsolutno celu istinu. Zena mora da zna.
Ja: Slazem se.
Kristijan: Samo polako i smireno, ja cu joj sipati u kafu lek za smirenje. Ukoliko ga ne popije, vrlo verovatno ce doziveti srcani. To ne zelimo.
Ja: Nikako.
Kristijan: tako je..
Ja: Kristijane.. Moja mama je.. Puno drugacija od tvoje i.. Ona..
Uzeo je moju ruku i poljubio je. A zatim me pogledao.
Kristijan: Hej. Tvoja mama, je vrlo jaka zena. To je dovoljno.
Stavio je ruku na moju butinu i mazio je. Osmehnula sam se i spojila nam ruke i zatim isprepletala prste.
Ja: Ukoliko je.. Moj otac tamo..
Kristijan: Nikada ga nisi spominjala.
Ja: On je alkoholicar.. I..
Kristijan: Ne brini.
Ubrzo smo stigli u moj gradic, a ubrzo i do moje ulice.
Ovde sam se igrala kao dete..
Ja: Ovde bih se igrala kao dete.
Pokazala sam na decije igraliste koje je bilo potpuno unisteno. Kada sam bila mala.. Bilo je malo bolje.
Kristijan: Stigli smo. Ovaj, zasto svi sad ovako gledaju?
Okrenula sam se i videla komsije koje su se poredjale i sada gledaju ko to ide.
Ja: Zbog auta, ovakav auto nikada nisu videli. Jos ima pratnju.. Pa tako nam se predsednik drzave vozi a ne neko ko dolazi u lokalan gradic. I to ispred kuce zene cija je cerka nestala pre 3 godine.
Izasli smo iz auta. Stao je ispred  mene i zagrlio me. A zatim poljubio u celo.
Kristijan: Idemo.. Samo polako..
Xx: Elena!

GlamurDonde viven las historias. Descúbrelo ahora