15.

2.3K 72 4
                                    

Vrijeme je prolazilo, dani, sati, sekunde.jednistavno mi je bilo tesko ksko ce se i sta desiti...

"4DANA RADNIJE|

-dosao je i taj dan... Srecan za tebe...

-Naravno. Napokon cu dobiti svoje, i razbesti se od tebe...

-Jesi li sigurna da ces dobiti sve i htjetinda me zaboravis, posto ja...

Svjesna recenice ne dozvolim mu ni ds je zavrsi

-Jesam. Maknucu djubre od sebe...

Ulazimo u sudnicu i  svaki  dio tijela osjeti trnce od straha i treme...
-----------------------

|Lev perspektiva|

Lezao sam na stolu za operaciju. Imam tremu i strah, ali i zelju da se kao nekad vratim. Budem  opet onaj stari, sportista... Da me ona ceka jer znam da hoce.

-Da li ste spremni?

-Naravno da jesam. Necu odstati sada kada dam ovdje gdje jesam. Necu se opet predati i odustati kao prodlog puta.

-Drago mi je da to cujem. Svima nam je bilo zaista krivo sto  ste odustali u zadnjem momentu. Ali opet niste vi taj krivac nego neko vas.

-Spreman sam...

Omamljen sam al jos svjesan. Dok sam zaspivao ona je bila ored mojim ocima. Cekala me je radirenih ruku kao najdsvrseniji andjeo.

|ELENA PERSPEKTIVA|

-Molim mirrr u sudnici!  Predusa je donijeta!

Lev VarkovDonde viven las historias. Descúbrelo ahora