*Dare to love*

~Part 6~

Harry se okrenuo prema meni  i zatim sna osjetila kako se njegove ruke zklapaju oko mog struka i kako je zakopao glavu u moju kosu.Osjetila sam mir i spokoj koji nisan osjetila mjesecima ali to me na trenutak uznemirilo ali otjerala sam osjećaj nemaira i prepustila si uživanje u miru i spokoju.Ubrzo je dosla struja i svjetlo je probudilo Harrya.Upočetku je bio zbunjen malo tim što je sa mnom u krevetu malo iznenadnim svjetlom.Ali brzo se pribrao te se odvjio od mene.''Ovaj Maria da idemo doktoru?''-upitao me Harry dok je njegov glas bio pospan i hrapav.''U jutro''-rekla sam.Harry je ustao ali na moje iznenađnje nije otišao ugasiti svjetlo nego je izašao na hodnik i nestao negdje u kući.Zbrzo je došao sa novom kesicom leda.Prije nego je stavio novu kesicu leda pogledao je zglob ponovo ''otok je spao tako da sam više optimsitičan da noga nije slomljena''-rekao je Harry te mi krenuo stavit drugu kesicu leda na zglob.''Možda si trebao postati doktor, i Harry ne treba mi više leda molim te,osjećam se kao da mi se i kost zaledila''-rekla sam mu mirno.''Okej onda ću ti zamotat zglob elastičnim zavojem'' –rekao je Harry te brzim korakom otišao u prizemlje.Slušala sam kako njegovi koraci odjekuju kućom te sam okrenula glavu prema prozoru.Mrzila sam trenutke slabosti  i povrede uvjek sam mislila kako bi bilo lakše biti poput kompjutera, jednostavno i smireno,bez osjećaja i ičega sličnoga što samo komplikuje ovaj svijet.Iz razmišljanja me prenu Harryev povratak,poceo mi je lagano zamotavati nogu dok sam ja pokušala zanemariti tupu bol koja se stvarala i najmanjim pokretom noge.Kada mi je zamotao nogu otisao je ugasio svjetlo te legao na svoju stranu kreveta te mi okrenuo leđa nastavivsi spavati dok sam ja ostala zuriti u njegov potiljak.Ostatak vremena nisam uspjela zaspat  nego sam buljila u strop razmišljajući o maminom i atinom nastojanju da sjedište firme ostane u New Yorku i da se ja preselim u New York. Jedan veliki dio mene mi je govorio da sjedište firme preselim u London dok mi je mali dio mog razuma govorio da se moram preseliti u New York da je tako bolje za mene ali ja nisam vidjela razlog zasto da se preselim iako sam osjećala da ima razlog.Pažljivo sam analizirala svaku odluku koju sam odlučila uraditi.Ali sada iz ne znam kog razloga to sve mi se nije činilo kao dobra ideja i to me podbadalo,nikada nisam analizirala svoje postupke niti sma bila nesigurna u nešto.Iz misli me prekinu Harryev glas ''Maria budna si?'' a ja sam zakrenula glavu i susrela se sa njegovim zelenim pospanim očima.''Da jesam'' rekla sam te sam se osmjehnula.''Pa jutro je izgleda da je vrijeme da idemo u bolnicu''-rekao mi je Harry te ustao dohavtio svoju odjeću te se obukao.Meni je iz ormara dodao crnu trenerku i majcu te me ostavio samu u sobi.Lagano sam se obukla te kada sam odlucila ustati u sobu je usao Harry podigao me u naručije te mi rekao ''a sta si ti mislila sama sići dole? Pa da još i vrat polomiš e neće moći idemo odma doktoru i ne prihvatam prigovaranje'' rekao je snjeo me na prvi sprat spustio me u fotelju dao mi moju jaknu da je obučem dok je on oblačio svoje sad vec potpuno sifucane čizme te me iznjeo vani do auta.Vožnju do bolnice smo proveli u tišini.U bolnici nije bilo gužve tako da smo brzo došli na red ali nismo baš tako brzo završili.Nakon što sam slikala nogu i nakon što smo ustanovili da noga nije slomljena doktori su mi stavili langetu te mi dali tablete protiv bolova, vratila sma se kuci sva izmorena.Harry  me ostavio da se odmorim a on je otisao svojoj kući presvući se i završiti neku obavezu.I dok sam ja tako sjedila listajući programe na tv-u i pokušavala naći nešto zanimljivo,shvatila sam razlog zašto bih trebala odseliti se iz Londona.Sve je bilo prepuno uspomena na Alexa a ja sam trebala otići da bih krenula dalje.Izvadila sam telefom iz dzepa te nazvala.... 

Znam da se mnogo toga brzo izdogađalo i tak i da vote i comm ak zelite sljedeci nsatavak